Igdje, ikamo, ikuda…

Poput pri­lo­ga gdje, kamo i kuda pona­ša­ju se i pri­lo­zi izve­de­ni iz njih. I te mjes­ne pri­lo­ge može­mo podi­je­li­ti u tri uvjet­ne sku­pi­ne: „pri­lo­ge mjes­ta”, „pri­lo­ge cilja” i „pri­lo­ge smjera”.

Pod­sje­ti­mo se, pri­log gdje ozna­ču­je mjes­to i pri­mar­no se upo­treb­lja­va s gla­go­li­ma miro­va­nja. Jed­na­ko je i s pri­lo­zi­ma igdje, nig­dje, neg­dje, kojeg­dje… Pri­log kamo ozna­ču­je cilj kre­ta­nja i dola­zi uz gla­go­le kre­ta­nja. Jed­na­ko je i s pri­lo­zi­ma ika­mo, nika­mo, neka­mo, koje­ka­mo… Pri­log kuda, kao i pri­lo­zi iku­da, niku­da, neku­da, koje­ku­da, ozna­ču­ju smjer, put kre­ta­nja. Njih upo­treb­lja­va­mo uz gla­go­le kretanja.

Jesi li puto­vao ika­mo ove godine?

Nisam nika­mo puto­vao, dak­le nisam nig­dje ni bio.

Neg­dje ćemo se već sresti.

Nemoj koje­ku­da lutati.

Ilus­tra­ci­ja: Jens Joh­n­sson, Pexels