Muzejem ili muzejom
Imenice muškog roda (a‑sklonidbe) u instrumentalu imaju nastavak ‑om, množinski im je umetak ‑ov (ako ga imaju), dok se posvojni pridjev tvori sufiksom ‑ov (ako se s obzirom na značenje imenice može tvoriti). Dakle prema imenici djed imamo instrumental djedom, nominativ množine djedovi, a posvojni pridjev djedov.
No kod nekih imenica dolazi do prijeglasa te se u navedenim oblicima samoglasnik o zamjenjuje samoglasnikom e. Do prijeglasa dolazi kad osnova završava:
− nepčanim suglasnicima ili palatalima, to jest glasovima č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š i ž (bičevi, srndaćem, bridžem, smuđevi, tečajevi, koraljem, vrganjem, koševi, stažem)
− nepčanim suglasničkim skupinama št i žd (prištevi, duždev)
− glasom c (tjesnacem).
Tako prema imenici dužd imamo instrumental duždem, nominativ množine duždevi, a posvojni pridjev duždev.
No prijeglas se katkad ne provodi iako bi se na temelju dosad rečenoga trebao provoditi. Naime do prijeglasa ne dolazi kod jednosložnih i dvosložnih riječi muškog roda koje u posljednjem slogu osnove imaju samoglasnik e (mjesecom, grgečom, koledžom, muzejom, hokejom, esejom, keljom, lemešom, crtežom). Ova se pojava objašnjava izbjegavanjem ponavljanja istih glasova u bliskim slogovima, a zove se razjednačivanje ili disimilacija. Iako se prilično sustavno provodi, mogla bi se naći pokoja iznimka, kao primjerice riječ temelj, koja u instrumentalu glasi temeljem, ili posuđenica sprej, koja u množini glasi sprejevi.
U riječima koje imaju više od dva sloga disimilacija se ne provodi (roditelj − roditeljem, neprijatelj − neprijateljem).
Ilustracija: Silentpilot, Pixabay