Ovaj auto ili ovo auto
Na imenicu auto dio jezikoslovaca i danas gleda sa zadrškom. Tek je relativno nedavno počela ulaziti u rječnike, a i pritom se najčešće označuje kao oblik koji pripada razgovornom jeziku. Pa ipak, ova je imenica u upotrebi daleko češća od imenice automobil, od koje je nastala.
Imenica auto u standardnom je jeziku muškog roda, baš kao i automobil, što znači da kažemo ovaj auto, a ne ovo auto. Vrlo je moguće da je rod riječi automobil utjecao na odabir roda izvedene riječi.
Naime u hrvatskom su jeziku imenice koje završavaju samoglasnikom o najčešće srednjeg roda. Muškog su roda imenice čije je završno o postalo od l: čavao, pepeo, posao (prema čaval, pepel, posal); hipokoristici: pospanko, raščupanko; neka vlastita imena: Mirko, Marko. Riječi iz drugih jezika koje završavaju na o mogu biti muškog roda u jednini, no nerijetko su srednjeg roda u množini (ovaj korzo, ali ova korza, ovaj libreto, ali ova libreta). Katkad se takve riječi u procesu preuzimanja i prilagođavanja počinju i u množini sklanjati prema muškoj sklonidbi.
Ipak, imenice koja završavaju na o u hrvatskom su jeziku tradicionalno imenice srednjeg roda. To se dobro vidi baš na imenici auto, koja je u pojedinim govorima, ponajprije u govorima štokavskog narječja, srednjeg roda. No budući da se standardni jezik, u čijoj osnovici jest štokavsko narječje, razvija pod utjecajem svih govornika, u njemu je ova imenica u muškom rodu i u jednini i u množini.
JEDNINA |
MNOŽINA |
|
N |
auto |
auti |
G |
auta |
auta |
D |
autu |
autima |
A |
auto |
aute |
V |
auto |
auti |
L |
autu |
autima |
I |
autom |
autima |
Ilustracija: Chris Mc Roberts, Flickr