Paraolimpijski ili paralimpijski

Izvor­ni je pri­djev stvo­ren u engle­skom jezi­ku i gla­si Paralym­pic. Iako se ta engle­ska riječ jav­lja sre­di­nom proš­log sto­lje­ća, eti­mo­lo­gi­ja joj zapra­vo nije do kra­ja razjaš­nje­na. Pret­pos­tav­lja se da je izvor­no nas­ta­la spa­ja­njem engle­skih rije­či para­ple­gic (para­ple­gi­čar) i Olym­pic (olim­pij­ski). Naime, kon­cept među­na­rod­no­ga sport­skog natje­ca­nja spor­ta­ša s tje­les­nim ošte­će­nji­ma pos­tup­no se razvio iz natje­ca­nja engle­skih vete­ra­na Dru­go­ga svjet­skog rata s ozlje­da­ma leđ­ne moždi­ne. No s vre­me­nom su se natje­ca­nju pri­dru­ži­li i spor­ta­ši s dru­ga­či­jim tje­les­nim ošte­će­nji­ma pa je doš­lo i do rede­fi­ni­ra­nja zna­če­nja naziva.

Danas se podri­je­tlo obi­ča­va objaš­nja­va­ti na dva nači­na. Prvi je način blen­ding − spa­ja­nje počet­ka prve rije­či (paral­lel) i zavr­šet­ka dru­ge (Olym­pic). Ovaj je tvor­be­ni način pri­su­tan u engle­skom jezi­ku, dok u hrvat­skom u pra­vi­lu ne pos­to­ji (iznim­ka su poje­di­ni pri­god­no tvo­re­ni poj­mo­vi po uzo­ru na neke poj­mo­ve iz engle­skog jezi­ka, pri­mje­ri­ce Diko­lo­res). U pri­log ovoj eti­mo­lo­gi­ji ide i činje­ni­ca da se Para­olim­pij­ske igre kat­kad nazi­va­ju i Paral­lel Olym­pics (Para­lel­ne Olim­pij­ske igre).

Pre­ma dru­gom je nači­nu ispred rije­či Olym­pic dodan podri­je­tlom grč­ki pre­fik­so­id para- (kod, uz, pokraj, pre­ma), koji ozna­ču­je da je nešto čemu nalik, da se jav­lja uz što redovito.

Narav­no, osta­je pita­nje zašto je nes­tao samo­glas­nik o jer je zabi­lje­žen i oblik Para­olym­pic. Pre­ma jed­nom je objaš­nje­nju ispu­šten zbog hija­ta (susre­ta dva­ju samo­glas­ni­ka). No u tek­s­tu His­tory and Use of the Term Paralym­pic, koji je obja­vio Među­na­rod­ni para­olim­pij­ski odbor, suge­ri­ra se da je bilo i upo­zo­re­nja Među­na­rod­no­ga olim­pij­skog odbo­ra jer on (Među­na­rod­ni olim­pij­ski odbor) riječ Olym­pic sma­tra zašti­će­nim ime­nom. Kon­kret­no, tra­ži­lo se ispu­šta­nje slo­va o.

S obzi­rom na to da hrvat­ski pri­djev olim­pij­ski ne može pos­ta­ti nikak­vo zašti­će­no ime, kao i na to da blen­ding nije svoj­stven hrvat­sko­mu jezi­ku, čini nam se naj­bo­lje da riječ tvo­ri­mo pre­ma svo­jem sus­ta­vu, a ne da nepo­treb­no pre­uzi­ma­mo iz engle­sko­ga. Pri tvor­bi rije­či u hrvat­skom jezi­ku osnov­na riječ ne gubi svoj poče­tak; to kon­kret­no zna­či da se o iz olim­pij­ski neće izos­ta­vi­ti. Na osnov­nu se riječ doda­je veza­ni lek­sič­ki mor­fem (pre­fik­so­id) para- i dobi­va­mo riječ para­olim­pij­ski.