Parking ili parkiralište

U hrvat­skom je stan­dard­nom jezi­ku bolje upo­tri­je­bi­ti riječ par­ki­ra­li­šte. Naime pri posu­đi­va­nju rije­či nas­to­ji­mo posu­di­ti samo osnov­ni oblik, od kojeg dalje pre­ma svo­jim tvor­be­nim pra­vi­li­ma stva­ra­mo nove riječi.

Ovdje je osnov­ni oblik park, riječ koju smo posu­di­li iz engle­skog jezi­ka. Od nje smo stvo­ri­li niz rije­či pre­ma svo­jim pra­vi­li­ma: par­ki­ra­ti, par­ki­ra­nje, par­ki­ran, par­kir­ni, par­ko­me­tar (u jed­nom se pri­ruč­ni­ku nazi­va i par­ki­ra­liš­nik), a ima­mo i novo­tvo­re­ni­cu par­ko­mat. (Zanim­lji­vo je da rije­či par­ko­me­tar i par­ko­mat pos­to­je i u nekim dru­gim sla­ven­skim jezi­ci­ma, tako u polj­skom gla­se par­ko­metr i par­ko­mat. Prva ime­ni­ca ozna­ču­je mjer­ni ure­đaj koji se nala­zi na par­kir­no­me mjes­tu i mje­ri vri­je­me pro­ve­de­no na par­ki­ra­li­štu samo za vozi­lo koje se nala­zi kraj nje­ga, dok dru­ga ime­nu­je ure­đaj koji izda­je par­kir­ne kar­te za sva vozi­la na odre­đe­nom parkiralištu.)

Riječ par­ki­ra­li­šte nači­ni­li smo doda­va­njem mor­fe­ma ‑lište gla­gol­skoj osno­vi parkira‑. Slič­no su nas­ta­le i dru­ge mjes­ne ime­ni­ce: bira­li­šte, crpi­li­šte, čis­ti­li­šte, gra­di­li­šte, igra­li­šte, kupa­li­šte, lje­či­li­šte, šeta­li­šte… Ovaj se oblik pot­pu­no ukla­pa u sus­tav hrvat­skog jezi­ka, pa tako od nje­ga može­mo nači­ni­ti i pri­djev par­ki­ra­liš­ni, dok pre­ma obli­ku par­king to ne može­mo (riječ par­kin­ški pri­lič­no je „nes­pret­na”).

Pa ipak, una­toč svim pre­po­ru­ka­ma, u govo­ru par­king sve više isti­sku­je par­ki­ra­li­šte. Posri­je­di je zoran pri­mjer jezič­ne eko­no­mič­nos­ti: par­king ima samo dva slo­ga i zah­ti­je­va manje napo­ra pri izgo­vo­ru (ali i pri pisa­nju) od par­ki­ra­li­šta sa svo­jih pet slo­go­va. Mogu­će je da će u buduć­nos­ti pot­pu­no prev­la­da­ti i istis­nu­ti riječ par­ki­ra­li­šte.

Ilus­tra­ci­ja: Harut Mov­sisyan, Pixa­bay