Porod i porođaj

Suvre­me­ni jezič­ni savjet­ni­ci uglav­nom stro­go odje­lju­ju zna­če­nje ime­ni­ca porod i poro­đaj. Porod − pre­ma nji­ma − ozna­ču­je dje­cu i potom­s­tvo opće­ni­to, a poro­đaj čin dono­še­nja dje­te­ta na svi­jet. No je li ovak­va podje­la zna­če­nja u hrvat­sko­me jezi­ku uis­ti­nu moguća?

Ime­ni­ca porod nas­ta­la je pre­ma gla­go­lu poro­di­ti. Zabi­lje­že­na je još u naše­mu naj­sta­ri­jem rječ­ni­ku, ono­mu Faus­ta Vran­či­ća iz 1595., i to baš u zna­če­nju dono­še­nja dje­te­ta na svi­jet. Narav­no, u ovo­me je zna­če­nju dono­se i kas­ni­ji rječ­ni­ci. Dru­go zna­če­nje ove ime­ni­ce (dje­ca, potom­s­tvo) tako­đer je zabi­lje­že­no pri­lič­no dav­no, prvi put u Mika­lji­nu rječ­ni­ku iz 1646. Ova je ime­ni­ca u svi­jes­ti govor­ni­ka do danas zadr­ža­la oba nave­de­na značenja.

Dru­ga riječ, poro­đaj, zapi­sa­na je kas­ni­je, 1801. u rječ­ni­ku Joaki­ma Stul­li­ja, gdje se upu­ću­je na riječ porod.

Kada je i kako doš­lo do umjet­no­ga raz­dva­ja­nja zna­če­nja izme­đu ovih dvi­ju rije­či, teško je reći. Hrvat­sku nor­mu naža­lost pra­ti svo­je­vr­stan strah od istoz­nač­nih rije­či. Tak­va jezič­na poli­ti­ka ima potre­bu raz­dva­ja­ti zna­če­nje izme­đu dvi­ju rije­či koje zna­če isto i kada tak­va podje­la u svi­jes­ti govor­ni­ka ne pos­to­ji. No je li tak­va potre­ba oprav­da­na? Uglav­nom nije.

Pa ipak, mogli bismo reći da u nekim slu­ča­je­vi­ma ova podje­la može biti koris­na. Pri­mje­ri­ce u zna­nos­ti. Budu­ći da jezik zna­nos­ti teži pre­ciz­nos­ti, u nje­mu je ovak­va podje­la oprav­da­na jer izraz poput „moguć pro­ble­ma­ti­čan porod” nije jed­noz­na­čan i zah­ti­je­va dodat­na objaš­nje­nja, dok je u izra­zu „moguć pro­ble­ma­ti­čan poro­đaj” sve jas­no. Mogli bismo reći da u znans­tve­no­me diskur­su može­mo dati pred­nost podje­li pre­ma kojoj se izla­zak dje­te­ta iz mater­ni­ce sma­tra poro­đa­jem, dok se potom­s­tvo nazi­va porodom.

No izvan pre­ciz­no­ga jezi­ka zna­nos­ti, dak­le u veći­ni slu­ča­je­va, čin dono­še­nja dje­te­ta na svi­jet može­mo ime­no­va­ti obje­ma rije­či­ma jer je to tako u hrvat­sko­me jezi­ku i ne može se jed­nos­tav­no izmi­je­ni­ti nor­ma­tiv­nim pra­vi­lom, za koje veći­na govor­ni­ka i ne zna da postoji.

Ilus­tra­ci­ja: esu­droff, Pixa­bay