Postoji li univerzalno razumljiva riječ?
Nizozemski znanstvenici Mark Dingemanse, Francisco Torreira i Nick Enfield objavili su znanstveni rad u kojem objašnjavaju da postoji vrlo velika vjerojatnost da je „ha?” (upitan izraz koji upotrebljavamo da bismo sugovorniku dali do znanja da ne razumijemo što govori) univerzalno razumljiv.
Zaključci su izvedeni na temelju rezultata proučavanja 31 jezika iz 16 različitih jezičnih porodica. Svi su proučavani jezici imali riječ koja zvuči gotovo identično, ima upitnu intonaciju (koja doduše blago varira prema načinu intoniranja upitnosti u pojedinome jeziku), a uloga joj je da ispravlja komunikaciju kada dođe do nesporazuma. No ovaj je slučaj prilično neobičan jer riječi koje označuju isto zvuče različito u različitim jezicima; to je takozvana arbitrarnost znaka, to jest svojstvo da su izraz i značenje međusobno potpuno neovisni. (Ta zato i imamo različite jezike!) No ova riječ prkosi inače vrlo čvrstu pravilu, što može navesti na sumnju da je to uopće riječ. Autori tvrde da jest. Naime varijacije ove riječi razlikuju se dovoljno da se uklope u pojedini jezični sustav, a i, za razliku od urođenih zvukova poput kihanja ili plakanja, djeca je moraju naučiti. Štoviše, ne upotrebljavaju je do otprilike pete godine.
Autori studije ovu pojavu objašnjavaju konvergentnom evolucijom. U biologiji je to podudarnost osobina ili funkcija organa kod vrsta koje međusobno nisu srodne, a koja je nastala kao rezultat života u sličnome okolišu, to jest kao rezultat adaptacije na sličan okoliš. Po njima je ovo primjer konvergentne evolucije u jeziku: pri razgovoru nam svima treba kratka i funkcionalna riječ s upitnom intonacijom kojom možemo pravodobno zaustaviti konverzaciju kada postane nefunkcionalna, to jest u trenutku kada se ne razumijemo.
Bez obzira na to je li se ova riječ uistinu razvila potpuno neovisno ili ne, dobro je znati da će vas svugdje u svijetu razumjeti ako im izrazom „ha?” date do znanja da ih ne razumijete.