U Katru ili u Kataru

Ako se pita­mo skla­nja li se ime drža­ve Katar kao Kata­ra, Kata­ru, Kata­rom ili kao Katra, Katru, Katrom, zapra­vo se pita­mo pos­to­ji li u toj rije­či nepos­to­ja­no a.

Nepostojano a

Ukrat­ko, riječ je o povi­jes­noj gla­sov­noj pro­mje­ni do koje je doš­lo zbog gub­lje­nja neka­daš­njih polu­gla­so­va, a time i do stva­ra­nja suglas­nič­kih sku­po­va teških za izgo­vor. Da bi se to pre­mos­ti­lo, u nekim se pade­ži­ma ume­će glas a. Nas zani­ma nepos­to­ja­no a u ime­ni­ca­ma muško­ga roda, a to je prak­tič­no objaš­nje­no u Hrvat­skoj gra­ma­ti­ci (sku­pi­na auto­ra, 1997.):

„Nepos­to­ja­no a. Ako osno­va zavr­ša­va na suglas­nič­ku sku­pi­nu, u nom. jedn. se ispred pos­ljed­njeg suglas­ni­ka ume­će krat­ko a, kako bi se ras­ta­vi­la sku­pi­na nez­god­na za izgovor.”

Dak­le ako se na kra­ju osno­ve nala­ze dva suglas­ni­ka, ili više njih, u nomi­na­ti­vu se (i aku­za­ti­vu jed­ni­ne kad je jed­nak nomi­na­ti­vu) ispred pos­ljed­nje­ga ume­će glas a. Tako smo u proš­los­ti pri­hva­ti­li Cipar (pre­ma grč­ko­me Kýpros), Dnje­par (pre­ma rusko­me Dnepr), Egi­pat (pre­ma latin­skome Aegyptus odnos­no grč­ko­me Aígyptos), Ska­dar (pre­ma alban­sko­me Shkodra)… No ovi pri­mje­ri nisu uspo­re­di­vi s ime­ni­com Katar jer ona potje­če od arap­sko­ga Qatar te, kao što je oči­to, u sebi uop­će nema suglas­nič­ki skup! Što­vi­še, oba su samo­glas­ni­ka nedje­lji­vi dije­lo­vi osno­ve ovo­ga vlas­ti­to­ga imena.

Budu­ći da je nepos­to­ja­no a u proš­los­ti nas­ta­lo upra­vo da bi se olak­šao izgo­vor rije­či koje ima­ju suglas­nič­ki skup na kra­ju osno­ve, nema smis­la krnji­ti rije­či (još manje vlas­ti­ta ime­na) bez suglas­nič­ko­ga sku­pa da bi se on u nji­ma umjet­no izazivao.

Prozodijski argument

Ova je ime­ni­ca dio opće­ga hrvat­sko­ga jezi­ka već, dan više-manje, barem pola sto­lje­ća, no tek su se nedav­no poje­di­ni jezi­kos­lov­ci odlu­či­li osvr­nu­ti na nje­zi­nu uvri­je­že­nu sklo­nid­bu, zapra­vo nepo­treb­no napra­vi­ti pomut­nju i još malo poja­ča­ti aver­zi­ju koju govor­ni­ci već neko vri­je­me ima­ju pre­ma stan­dard­no­me jezi­ku. Svo­ju pre­po­ru­ku pri­tom teme­lje na vrlo sla­bo­me argu­men­tu da ime­ni­ce s krat­ko­si­laz­nim nagla­skom na prvo­me slo­gu i bez zana­glas­ne duži­ne na dru­go­me slo­gu gube zana­glas­no a. I uis­ti­nu je toč­no da se to doga­đa kod veli­ko­ga bro­ja tak­vih ime­ni­ca, no od ovo­ga pra­vi­la ite­ka­ko pos­to­je odstu­pa­nja, pri­mje­ri­ce kod ime­ni­ca agar (aga­ra, aga­ru, aga­rom), bugar (buga­ra, buga­ru, buga­rom), navar (nava­ra, nava­ru, nava­rom), pagar (paga­ra, paga­ru, paga­rom), ali i kod ime­ni­ca đogat, karat, po nekim pri­ruč­ni­ci­ma čak i kod ime­ni­ca nek­tar ili ruk­sak. Dak­le iznim­ke odav­no pos­to­je i uvri­je­že­na sklo­nid­ba Kata­ra nije izu­ze­tak. Tra­ge­di­ja s Kata­rom još je i veća ako se uzme u obzir da dio govor­ni­ka ovu ime­ni­cu zapra­vo izgo­va­ra sa zana­glas­nom duži­nom, kao atar ili ratar.

Pro­blem je s pro­zo­dij­skim argu­men­tom i nemo­guć­nost nje­go­ve pri­mje­ne na rje­ša­va­nje dru­gih slič­nih dvoj­bi. Bit je dobro­ga jezič­no­ga savje­ta da se može pri­mi­je­ni­ti i na dru­ge ekvi­va­lent­ne pri­mje­re, no pro­zo­dij­ski argu­ment ne govo­ri nam baš ništa o tome kako skla­nja­ti slje­de­ća zem­ljo­pis­na ime­na: Adrar, Bihar, Col­mar, Emar, Gon­dar, Gwa­dar, Hamar, Hisar, Kal­kar, Kal­mar, Kašgar, Nagar, Nik­sar, Pol­tár, Sohar… da nave­de­mo tek neko­li­ko jed­nos­tav­ni­jih i poz­na­ti­jih. Naime pri prvim susre­ti­ma s nekim ime­nom čes­to ne zna­mo ni kako se toč­no izgo­va­ra, a kamo­li kako se nagla­ša­va i kojem naglas­no­me tipu pri­pa­da, a mora­mo ga uklo­pi­ti u sklo­nid­be­ni sus­tav. Oči­to je da pro­zo­di­ja pri­tom ne može vodi­ti glav­nu riječ.

Ime naroda

Odlu­ka o tome kako gla­si osno­va u ime­nu drža­ve ima utje­caj i na stva­ra­nje ime­na sta­nov­ni­ka koji u njoj žive. Ako bismo pri­hva­ti­li krnju osno­vu, sta­nov­ni­ke bismo zva­li − Katra­ni.

Budu­ći da je osno­va ove rije­či ipak jed­na­ka nomi­na­ti­vu, to zna­či da sta­nov­ni­ci Kata­ra ipak ne dije­le ime s naf­t­nim deri­va­ti­ma. U ovom tre­nut­ku za njih ima­mo dva nazi­va, Kata­ra­ni i Katar­ci. Tako će biti još neko vri­je­me, sve dok se jedan kroz upo­tre­bu jas­no ne namet­ne kao dominantan.

A kako ovu imenicu sklanjaju govornici?

Na mrež­noj stra­ni­ci Hrvat­ske encik­lo­pe­di­je Lek­si­ko­graf­sko­ga zavo­da Miros­lav Krle­ža nala­zi­mo slje­de­će rezul­ta­te: obli­ci bez gla­sov­ne pro­mje­ne (Kata­ra, Kata­ru) jav­lja­ju se 26 puta, dok obli­ka s njom (Katra, Katru) uop­će nema.

Pre­tra­ži­va­njem pot­kor­pu­sa tisko­vi­na Hrvat­ske jezič­ne riz­ni­ce Ins­ti­tu­ta za hrvat­ski jezik i jezi­kos­lov­lje pro­naš­li smo ove rezul­ta­te: obli­ci bez gla­sov­ne pro­mje­ne (Kata­ra, Kata­ru, Kata­rom) jav­lja­ju se 267 puta, a obli­ci s njom (Katra, Katru, Katrom) 10 puta.

I osta­li jezič­ni kor­pu­si poka­zu­ju slič­ne rezul­ta­te i domi­na­ci­ju obli­ka Kata­ra, Kata­ru, Kata­rom, a slič­no ćemo dobi­ti i ako se odmak­ne­mo od lek­to­ri­ra­nih tek­s­to­va. Na por­ta­lu Forum​.hr tra­ži­li smo izra­ze „iz Kata­ra” / „iz Katra” te „u Kata­ru” / „u Katru”. (Naime zbog veli­ko­ga bro­ja rezul­ta­ta ne bismo mogli za sva­ki pro­vje­ri­ti odno­si li se na ime drža­ve, sto­ga smo pri­jed­lo­zi­ma suzi­li pre­tra­gu da bismo bili sigur­ni.) Obli­ci bez nepos­to­ja­nog a jav­lja­ju se 1139 puta, a obli­ci s njim 313 puta. Dak­le i ovdje domi­ni­ra­ju obli­ci s cije­lom osnovom.

Da zaklju­či­mo, budu­ći da jezi­kos­lov­ci koji tvr­de da se ime­ni­ca Katar skla­nja kao Katra, Katru, Katrom nisu uvjer­lji­vo argu­men­ti­ra­li svoj stav, Buji­ca rije­či i dalje pre­po­ru­ču­je uvri­je­že­ne obli­ke Kata­ra, Kata­ru, Kata­rom.

	KATAR	ATAR
N	Katar	atar
G	Katara	atara
D	Kataru	ataru
A	Katar	atar (atara kad znači osobu)
V	Kataru/Katare	ataru/atare
L	Kataru	ataru
I	Katarom	atarom

Ilus­tra­ci­ja: Chirs Clark, Pexels