Vjerojatno ili vjerovatno

Ovo je jed­na od češ­ćih jezič­nih nedo­umi­ca u hrvat­sko­me jezi­ku. Na počet­ku valja reći da se dije­lom hrvat­sko­ga stan­dard­nog jezi­ka sma­tra­ju pri­djev vje­ro­ja­tan (vje­ro­jat­na, vje­ro­jat­no) i pri­log vje­ro­jat­no.

Te smo obli­ke pre­uze­li pre­ma rusko­me veroját­nyj, veroját­no (вероятный, вероятно). U osno­vi je ovih obli­ka sla­ven­ska riječ vje­ra, no mi smo u svoj jezik pot­pu­no pre­uze­li ruske obli­ke i nismo sami pre­ma svo­jim tvor­be­nim pra­vi­li­ma stva­ra­li vlas­ti­te rije­či za ove pojmove.

Obli­ke je bilo lako smis­lom pove­za­ti s gla­go­lom vje­ro­va­ti, sto­ga su govor­ni­ci ove rije­či pri­la­go­đa­va­li tomu gla­go­lu. Tako su nas­ta­li obli­ci vje­ro­va­tan i vje­ro­vat­no. No oni zapra­vo nisu pra­vil­no tvo­re­ni pre­ma gla­go­lu vje­ro­va­ti, nego je samo glas j zami­je­njen gla­som v. Pra­vil­nom bismo tvor­bom od toga gla­go­la pri­mje­ri­ce mogli dobi­ti pri­djev vje­ro­van (kao pos­lo­van od pos­lo­va­ti) ili vje­ran (kao doli­čan pre­ma doli­ko­va­ti, iako se vje­ran narav­no može izves­ti i pre­ma ime­ni­ci vje­ra).

S obzi­rom na to da nije riječ o uobi­ča­je­noj tvor­bi, nego tek o zamje­ni jed­no­ga gla­sa dru­gim, nor­ma pre­po­ru­ču­je da se u hrvat­sko­me stan­dar­du upo­treb­lja­va­ju pre­uze­ti obli­ci, dak­le obli­ci vje­ro­ja­tan i vje­ro­jat­no. Isto vri­je­di i za rije­či nevje­ro­ja­tan, nevje­ro­jat­no ili vje­ro­jat­nost.

Ilus­tra­ci­ja: Dari­usz Gro­sa, Pexels