Kurikulum i kurikul

Dvojba koju od ovih riječi upo­tri­je­biti rela­tivno je nedavno iza­zvala dosta pozor­nosti, čak i odre­đene sukobe. Sre­ćom, nema mjesta suko­bima, nego raz­miš­lja­nju i dogovoru.

[Autor: Krzysztof Pacholak]

[Autor: Krzy­s­ztof Pacholak]

S nor­ma­tivne je strane ovaj slu­čaj pri­lično jed­nos­ta­van. Riječ cur­ri­cu­lum latin­ska je riječ (koja izvorno znači „tijek”). Iako je u peda­go­giju (i srodne zna­nosti) sti­gla iz engle­skog jezika, hrvat­ski jezik „strane lati­nizme” uglav­nom pre­uzima izravno iz latin­skog jezika (ne kažemo aktu­elan prema fran­cu­skome ili nje­mač­kome, nego aktu­alan prema latin­skome; ne kažemo ten­denca prema nje­mač­kome, nego ten­den­cija prema latin­skome...). Kada posu­đu­jemo latin­ske riječi na ‑um, odba­cu­jemo nave­deni nas­ta­vak. Tako govo­rimo frag­ment (a ne frag­men­tum), kal­cij (a ne kal­ci­jum), metal (a ne meta­lum), pro­to­kol (a ne pro­to­ko­lum), sol­s­ti­cij (a ne sol­s­ti­ci­jum)… Dakle ova bi ime­nica u hrvat­skome stan­dard­nom jeziku tre­bala gla­siti kuri­kul. Od nje se tvori pri­djev kuri­kul­ski, kojem bi tako­đer tre­balo dati pred­nost pred obli­cima kuri­ku­lum­ski i kuri­ku­larni.

Valja spo­me­nuti da su poje­dine riječi una­toč pra­vilu ipak tek dje­lo­mice pri­la­go­đene hrvat­skomu jezič­nom sus­tavu, pri­mje­rice prak­ti­kum ili impre­sum, no riječ je o vrlo male­nom broju riječi. Da, mogli bismo reći da oblik kuri­ku­lum nije slu­čaj bez pre­se­dana, no važno je napo­me­nuti dvije zabri­nja­va­juće stvari. Prvo, ovaj se pojam vrlo rano počeo uvo­diti i pra­vilno, kao kuri­kul (pri­mje­rice u rado­vima jezi­kos­lo­vaca i meto­di­čara Stjepka Težaka i Dra­gu­tina Rosan­dića), no una­toč tomu pro­ši­rio se i nepri­la­go­đeni oblik. Drugo, nepri­la­go­đeni se oblik usta­lio u zna­nosti, u zna­nosti koja je rela­tivno bli­ska jezi­kos­lov­lju, i to una­toč tomu što se počeo i pra­vilno pre­uzi­mati. Pret­pos­tav­ljamo da se oblik kuri­ku­lum pro­ši­rio pod utje­ca­jem usta­lje­noga latin­skog izraza cur­ri­cu­lum vitae, no ovdje se radi o latin­skoj riječi koja nije pri­la­go­đena, dok bi nje­zin pohr­va­ćeni oblik tre­bao gla­siti kuri­kul.

Spo­me­nimo još i domaće pri­jed­loge − uput­nik ili nas­tavni uput­nik. I ovi bi izrazi mogli zaži­vjeti, tim više što je i sam pojam kuri­kul još nedo­voljno iskris­ta­li­zi­ran i tek se zapravo stvara, no morali bi se pos­tupno uvo­diti jer su novi i zna­če­nje im tek treba dodijeliti.

Da se vra­timo na poče­tak: nema potrebe za sukob­lja­va­njem, nego za raz­miš­lja­njem i tra­že­njem odgo­vora na naj­važ­nija pita­nja: Što sad uči­niti? i Pos­toji li volja da se išta učini?

Scroll To Top