Odgajatelj ili odgojitelj

Ime­ni­ca odgo­ji­telj zabi­lje­že­na je još polo­vi­com 18. sto­lje­ća, u rječ­ni­ci­ma se i danas navo­di, a i u kor­pu­su je još uvi­jek češća.

No i oblik odga­ja­telj sve se češ­će upo­treb­lja­va. U nor­ma­tiv­noj je lite­ra­tu­ri sla­bi­je zas­tup­ljen, ali ga na pri­mjer Hrvat­ski jezič­ni savjet­nik Ins­ti­tu­ta za hrvat­ski jezik i jezi­kos­lov­lje izjed­na­ču­je s obli­kom odgo­ji­telj. Dono­si ga i Hrvat­ski pra­vo­pis Mati­ce hrvat­ske (a pri­tom ne dono­si oblik odgo­ji­telj).

Zna­če­nje ime­ni­ce odgo­ji­telj rječ­ni­ci opi­su­ju kao „onaj koji odga­ja” (dak­le pri­da­ju mu traj­no, nes­vr­še­no zna­če­nje), ali se sam oblik izvo­di pre­ma svr­še­nom gla­go­lu odgo­ji­ti. Govor­ni­ci pak ime­ni­cu stva­ra­ju od nes­vr­še­no­ga gla­go­la odga­ja­ti − odga­ja­telj. Ime­ni­ce se dois­ta češ­će stva­ra­ju od nes­vr­še­nih gla­go­la, pose­bi­ce ako i one u svo­jem zna­če­nju zadr­ža­va­ju taj nes­vr­še­ni aspekt, pa ipak, ima slu­ča­je­va da se tvo­re i od svr­še­nih gla­go­la (izvjes­ti­telj pre­ma izvi­jes­ti­ti ili ocje­ni­telj pre­ma oci­je­ni­ti). U dje­lu Tvor­ba rije­či u hrvat­sko­me knji­žev­no­me jezi­ku Stje­pan Babić poja­vu da se ime­ni­ce koje se opi­su­ju nes­vr­še­nim gla­go­lom tvo­re od svr­še­no­ga gla­go­la tuma­či tako da kaže da svr­še­ni gla­go­li ne podra­zu­mi­je­va­ju isklju­či­vo jed­no­krat­no izvr­ša­va­nje, nego jed­no­krat­no izvr­ša­va­nje koje se može pono­vi­ti, pa i ponav­lja­ti, kad se za to pru­ži prilika.

Una­toč objaš­nje­nju i činje­ni­ci da pos­to­je ovak­ve ime­ni­ce pos­to­ji i tež­nja govor­ni­ka da ih izvo­de pre­ma nes­vr­še­nim gla­go­li­ma. Tako je na pri­mjer ime­ni­ca ispu­ni­telj (zabi­lje­že­na još u 13. sto­lje­ću) zami­je­nje­na ime­ni­com ispu­nja­va­telj (zabi­lje­že­na u dru­goj polo­vi­ci 19. sto­lje­ća), a ime­ni­ca obra­ni­telj ime­ni­com bra­ni­telj.

Jas­na je tež­nja da se i ime­ni­ca odgo­ji­telj zami­je­ni obli­kom odga­ja­telj. Pro­ces je to koji se vrlo vje­ro­jat­no više ne može zaus­ta­vi­ti. U raz­dob­lju ovak­vih lek­sič­kih pro­mje­na vrlo je teško dava­ti jezič­ne pre­po­ru­ke: ime­ni­ca odgo­ji­telj nesum­nji­vo ima veću tra­di­ci­ju u našem jezi­ku, dok je ime­ni­cu odga­ja­telj nemo­gu­će zaus­ta­vi­ti u nje­zi­nu šire­nju. Vje­ru­je­mo da je stav da su oba obli­ka dobra naj­sret­ni­je rješenje.