Odgajatelj ili odgojitelj
Imenica odgojitelj zabilježena je još polovicom 18. stoljeća, u rječnicima se i danas navodi, a i u korpusu je još uvijek češća.
No i oblik odgajatelj sve se češće upotrebljava. U normativnoj je literaturi slabije zastupljen, ali ga na primjer Hrvatski jezični savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje izjednačuje s oblikom odgojitelj. Donosi ga i Hrvatski pravopis Matice hrvatske (a pritom ne donosi oblik odgojitelj).
Značenje imenice odgojitelj rječnici opisuju kao „onaj koji odgaja” (dakle pridaju mu trajno, nesvršeno značenje), ali se sam oblik izvodi prema svršenom glagolu odgojiti. Govornici pak imenicu stvaraju od nesvršenoga glagola odgajati − odgajatelj. Imenice se doista češće stvaraju od nesvršenih glagola, posebice ako i one u svojem značenju zadržavaju taj nesvršeni aspekt, pa ipak, ima slučajeva da se tvore i od svršenih glagola (izvjestitelj prema izvijestiti ili ocjenitelj prema ocijeniti). U djelu Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku Stjepan Babić pojavu da se imenice koje se opisuju nesvršenim glagolom tvore od svršenoga glagola tumači tako da kaže da svršeni glagoli ne podrazumijevaju isključivo jednokratno izvršavanje, nego jednokratno izvršavanje koje se može ponoviti, pa i ponavljati, kad se za to pruži prilika.
Unatoč objašnjenju i činjenici da postoje ovakve imenice postoji i težnja govornika da ih izvode prema nesvršenim glagolima. Tako je na primjer imenica ispunitelj (zabilježena još u 13. stoljeću) zamijenjena imenicom ispunjavatelj (zabilježena u drugoj polovici 19. stoljeća), a imenica obranitelj imenicom branitelj.
Jasna je težnja da se i imenica odgojitelj zamijeni oblikom odgajatelj. Proces je to koji se vrlo vjerojatno više ne može zaustaviti. U razdoblju ovakvih leksičkih promjena vrlo je teško davati jezične preporuke: imenica odgojitelj nesumnjivo ima veću tradiciju u našem jeziku, dok je imenicu odgajatelj nemoguće zaustaviti u njezinu širenju. Vjerujemo da je stav da su oba oblika dobra najsretnije rješenje.