RIP
Kratica RIP izvorno potječe iz latinskoga jezika (od requiescat in pace), a znači „počivao/počivala u miru”. Oblici počivao i počivala u gramatičkome su smislu optativ, glagolski način kojim se izriče želja (kao i Živio!, Živjeli!, Dobro došao!, Zdrav bio! i slično). Optativ se sastoji od glagolskoga pridjeva radnoga, ali uza se nema prezent pomoćnoga glagola biti, stoga nije perfekt, kako bi se moglo pomisliti na prvi pogled. Optativ se u novije vrijeme nerijetko zamjenjuje imperativom, stoga se sve češće čuje konstrukcija „počivaj u miru”. Pretpostavljamo da je to posljedica nedovoljnoga poznavanja gramatike hrvatskoga jezika: neki govornici misle da je optativ perfekt i zamjenjuju ga imperativom, zapovjednim načinom. No ovakav imperativni izraz ne bi trebalo uvoditi jer je uistinu riječ o želji, a ne o naredbi.
No vratimo se na kraticu RIP. Ona se tijekom stoljeća proširila judeo‑kršćanskim svijetom, a pritom valja imati na umu da kratice nastaju kao posljedica štednje: nekoć je papir bio skup materijal, a ni klesanje slova u kamen nije bilo jednostavno i jeftino. S ekonomskim se napretkom ova kratica prorijedila u upotrebi: u Hrvatskoj ju je teško naći na nadgrobnim spomenicima iako je njezin prijevod (počivao u miru) vrlo čest.
Mogli bismo reći da je kratica RIP s vremenom postala prilično nepoznata prosječnome građaninu na našem području, a onda je s razvojem interneta doživjela svoj ponovni procvat. Sad je zapravo preuzeta prema engleskome rest in peace, što je prijevod spomenute latinske sintagme na taj jezik.
I ponovna je pojava kratice RIP povezana sa štednjom. Ovoga je puta riječ o štednji vremena. (Čini se da nam neovisno o napretku nešto nedostaje i da na nečemu moramo štedjeti.) I tako se odjednom iznenađujuće često umjesto jednostavnoga i razumljivoga „počivao u miru” počela pisati tek strana kratica RIP. No valjalo bi razmisliti prije nego što učinimo tako nešto. Izravne poruke koje sadržavaju želje ne bi trebale sadržavati kratice. Riječ je jednostavno o uljudnome načinu ophođenja: da umjesto tri slova uzmemo deset sekundi svojega vremena i napišemo cijeli izraz. Svođenje nečijega života na tek tri slova engleske ili latinske kratice, koja povrh toga ne mora biti svima razumljiva, moglo bi se protumačiti i uvredljivim. Ako ne možemo odvojiti desetak sekundi i napisati pun i razumljiv izraz sućuti, a koji sadržava desetak slova više od kratice, bolje je da ne pišemo ništa. Ako ni rođendan ne čestitamo kraticom SR, a ni Božić kraticom SB, možda ni kratica RIP nije dostojna zamjena za izražavanje sućuti povodom završetka nečijega života.
Ilustracija: Tama66, Pixabay