Bog i bok dvije su inačice raširenoga neformalnog pozdrava koji se upotrebljava i pri susretu i pri rastanku. Vjerojatno su nastali skraćivanjem duljih (i starijih) pozdrava, primjerice pomoz’ Bog, Bog daj, Bog s tobom... I dok oblik bog (rasprostranjen u primorskim i istočnim krajevima) nije sporan, oko oblika bok postoje nesuglasice.
Pozdrav bok znatnije se proširio Središnjom Hrvatskom krajem 80-ih i početkom 90-ih godina, kada se iz sociolingvističkih razloga pozdrav zdravo počeo gubiti iz uporabe. Njegovo podrijetlo nije razjašnjeno, iako postoje dvije osnovne teze.
Prema jednoj je to kajkavska inačica pozdrava bog. Naime, kajkavski govori katkad obezvučuju zvučne glasove koji se nalaze na kraju riječi (tako se primjerice u nekim govorima kaže i vrak umjesto vrag). Riječ je mogla nastati na kajkavskom području i potom se iz zagrebačkoga govora kao prestižnijega proširiti i na štokavske krajeve Središnje Hrvatske.
Prema drugoj tezi riječ ima strano podrijetlo, prema njemačkom Bücken (saginjanje), ali možda i prema mađarskom bók (kompliment, pohvala). Nedvosmislena veza ovih riječi nije dokazana, tim više što ove riječi u izvornim jezicima nisu prisutne u pozdravima (primjerice Mein Bücken nije pozdrav u njemačkom jeziku i nema značenje starog izraza moj naklon pa je prema tome mala vjerojatnost da se upotrebljavala u tom smislu). Na kraju, zašto bismo podrijetlo svojih riječi silom tražili u stranim jezicima, zar nam je činjenica da smo nešto sami stvorili toliko neobična?
Bilo kako bilo, danas nesumnjivo imamo dvije inačice ovog pozdrava. Donedavno se u standardnom jeziku dopuštao isključivo oblik bog. No činjenica je da otprilike polovina stanovništva govori bok. Broj je to govornika čiji je jezični izraz teško ignorirati. Jednostavno se tako govori i ne može se baš reći da polovina stanovništva ne pozdravlja kako treba. Kako se norma uvijek na kraju mora prilagoditi govornicima, tako se i ovdje zbilo: možemo reći da se danas oba pozdrava uvažavaju.