Filtar ili filter
Riječ filtar potječe od latinskog filtrum. Latinske imenice koje završavaju na -um preuzimamo tako da taj nastavak odbacimo i dobijemo naš nominativ (argumentum > argument). Dogodi li se da nova riječ završava dvama suglasnicima, od kojih je prvi koji eksplozivni suglasnik (p, t, k, b, d ili g), a drugi r ili m (filtr- ili cilindr-), umećemo a (filtar, cilindar). Takvo je a najčešće nepostojano, to jest javlja se samo u nekim padežima.
JEDNINA |
MNOŽINA |
|
N |
filtar |
filtri |
G |
filtra |
filtara |
D |
filtru |
filtrima |
A |
filtar |
filtre |
V |
filtre |
filtri |
L |
filtru |
filtrima |
I |
filtrom |
filtrima |
No u novije se vrijeme pojavljuje i oblik filter (bez nepostojanog samoglasnika). Preuzet je iz kojeg od „prestižnijih” jezika − njemačkoga ili engleskoga. Iako za tim nije bilo prave potrebe, snažno se proširio te je danas češći u uporabi od prvotnog oblika filtar. Unatoč tomu, pri upotrebi standardnog jezika i dalje se preporučuje odabir starije riječi filtar. Hoće li nova inačica i u standardnom jeziku zamijeniti stariju, tek nam je vidjeti.