Jer i jel (jel’, je l’)

Jer je uzročni vez­nik i znači „zato što”.

Cije­nim te jer si pošten. = Cije­nim te zato što si pošten.

Uči­nili smo to jer smo morali. = Uči­nili smo to zato što smo morali.

Jel (piše se i je l’ i jel’) krnji je oblik skupa je li (tre­ćeg lica jed­nine nena­gla­še­nog pre­zenta gla­gola biti i čes­tice li). Oblik je li (je l’) upo­treb­ljava se u upit­nim reče­ni­cama nas­ta­lima prema izjav­nima u kojima se pre­di­kat sas­toji od gla­gola biti u tre­ćem licu jed­nine pre­zenta (to jest od oblika je). Naj­češće je riječ o reče­ni­cama s gla­gol­skim pre­di­ka­tom u tre­ćem licu jed­nine per­fekta ili s imen­skim pre­di­ka­tom u tre­ćem licu jed­nine pre­zenta ili perfekta.

Je li on opet zakas­nio? (3. l. jd., per­fekt, prema On je opet zakas­nio.)

Je li me pri­mi­je­tila? (3. l. jd., per­fekt, prema Pri­mi­je­tila me je.)

Je li on pravi? (3. l. jd., pre­zent, imen­ski pre­di­kat, prema On je pravi.)

Je li ona bila sretna? (3. l. jd., per­fekt, imen­ski pre­di­kat, prema Ona je bila sretna.)

Nije dobro upo­treb­lja­vati jel’ ili je li za tvorbu upit­nih reče­nica u dru­gim licima i/ili dru­gim vre­me­nima, to jest prema izjav­nim reče­ni­cama koje nemaju oblik je.

Je l’ si sti­gao? > Jesi li sti­gao? (prema Sti­gao si.)

Je l’ znate vi gdje ste? > Znate li vi gdje ste? (prema Vi znate gdje ste.)

Je l’ će i on doći? > Hoće li i on doći? (Prema Doći će i on.)

Scroll To Top