Gdje, kamo, kuda...

Prilog gdje i glagoli kretanja

Za pri­log gdje uglav­nom govo­ri­mo da ne dola­zi uz gla­go­le kre­ta­nja (uz koje dola­ze pri­lo­zi kamo i kuda). I to je načel­no toč­no. Pa ipak, to nije uvi­jek baš tako. Pogle­daj­mo slje­de­će primjere.

Kamo trčiš? Trčim kući, nemam kišo­bran, a kiša sve jače pada.

Kuda trčiš? Trčim po nasipu.

Gdje trčiš? Trčim u škol­skom atlet­skom klubu.

Kamo se zem­lja odro­ni­la? Na kuće pod­no planine.

Kuda se zem­lja odro­ni­la? Niz juž­nu padi­nu planine.

Gdje se zem­lja odro­ni­la? U Kolumbiji.

Kamo grah ras­te? U visinu.

Kuda grah ras­te? Po stab­lji­ci kukuruza.

Gdje grah ras­te? U povrtnjaku.

Kao što vidi­mo, i pri­log gdje može doći uz gla­go­le kre­ta­nja, no to je ipak spo­ra­dič­na upo­tre­ba, pri kojoj je nedvo­smis­le­no riječ o „višoj razi­ni”, razi­ni koja „obu­hva­ća” mjes­to unu­tar kojeg ili na kojem se odvi­ja neko kretanje.

Ilus­tra­ci­ja: Jens Joh­n­sson, Pexels