Dar i poklon

Ime­nica dar stara je riječ koja potječe još iz pras­la­ven­skoga jezika, a pri­pada istoj poro­dici riječi kao i gla­gol dati. Dar je ono što se daje, ono što je dano. U tome smislu raz­li­ku­jemo dva osnovna zna­če­nja ove ime­nice: ono što je netko nekomu dao, to jest pok­lon, ali i ono što je nekomu dano, to jest talent, nada­re­nost, pa i spo­sob­nost (imati dara za pisa­nje, izgu­biti dar govora).

Ime­nica pok­lon uis­tinu je kraće u hrvat­skome jeziku, no nala­zimo je i u sta­rih pisaca, pri­mje­rice u Gun­du­li­ćevu Osmanu:

Ugrov­la­ški vojevoda,

sudeć lje­pos po pogledu,

za pok­lon ju caru poda

Mahu­metu, tvomu djedu.

I riječ pok­lon ima dva zna­če­nja: ono što je pok­lo­njeno, to jest dar, ali i nak­lon. U poto­njemu se zna­če­nju sve rjeđe upo­treb­ljava u korist ime­nice nak­lon, iako nam jezični osje­ćaj suge­rira da se nak­lon odnosi više na sam fizički čin sagi­ba­nja tijela (nak­lo­niti se publici), dok se pok­lon više odnosi na pre­ne­seno zna­če­nje, na priz­na­va­nje nečije vlasti, na iska­zi­va­nje pošto­va­nja, a to je pak u vezi s rije­čima pok­lons­tvo ili pok­lo­nik.

Kao što vidimo, ime­nice dar i pok­lon zna­čenj­ski se pok­la­paju kada ozna­čuju ono što se nekomu daje. Iako je ime­nica dar sta­rija, nema nikakve potrebe, a ni dobroga raz­loga, da iz svo­jega jezika izba­cu­jemo ili da poti­sku­jemo uvri­je­ženu ime­nicu pok­lon.

Ilus­tra­cija: Thana Thawe­eskul­c­hai, Flickr

Scroll To Top