Banjaluka ili Banja Luka

Banjaluka ili Banja Luka

Ime gra­da susjed­ne nam Bos­ne i Her­ce­go­vi­ne čes­to stva­ra pro­ble­me pri pisa­nju, a s pisa­njem izve­de­ni­ca od toga ime­na još je i gore.

Ime gra­da. Poku­ša­te li otkri­ti što ime ovo­ga gra­da zna­či, teško da ćete pogo­di­ti! Prva riječ, suprot­no naj­češ­će­mu miš­lje­nju, nije ime­ni­ca, nego pri­djev. Naime nije riječ o banji, kupa­li­štu ili topli­ca­ma (pre­ma tali­jan­sko­me bag­no), nego o sta­ro­me posvoj­nom pri­dje­vu na ‑jь pre­ma ime­ni­ci ban, dak­le banov, odnos­no bano­va. Da je riječ dois­ta o pri­dje­vu, vidi­mo u sklo­nid­bi. Tako loka­tiv gla­si Banjoj Luci. Nas­ta­vak ‑oj svoj­stven je pri­dje­vi­ma, dok ime­ni­ce ima­ju nas­ta­vak ‑i (tanjoj, ali putanji).

Ni ime­ni­ca luka ne ozna­ču­je nikak­vo pris­ta­ni­šte, kako bismo mogli pomis­li­ti. Luka je liva­da ili doli­na, obič­no riječna.

To zna­či da je Banja Luka zapra­vo Bano­va Doli­na!

Jezič­ni pri­ruč­ni­ci dopu­šta­ju i spo­je­no i ras­tav­lje­no pisa­nje, to jest i Banja­lu­ka i Banja Luka. Na sva­ko­me je da sam odlu­či. Želi­te li pre­po­ru­ku, rek­li bismo da se pred­nost može dati ras­tav­lje­no­mu nači­nu pisa­nja (jer je riječ o sklo­pu kao što je pri­mje­ri­ce i Iva­nja Reka ili Babi­na Gre­da), no odlu­či­te li pisa­ti spo­je­no, može­te se pozva­ti na jezič­nu lite­ra­tu­ru jer ona dopu­šta oba oblika.

No nači­nu pisa­nja valja pri­la­go­di­ti i sklo­nid­be­ne obli­ke. Piše li se ime spo­je­no, kao jed­na riječ, tako se i skla­nja (kao jed­na riječ). Piše li se kao spoj pri­dje­va i ime­ni­ce, skla­nja se kao dvi­je riječi.

 

JEDNINA

N

Banjaluka
Banja Luka

G

Banjaluke
Banje Luke

D

Banjaluci
Banjoj Luci

A

Banjaluku
Banju Luku

V

Banjaluko
Banja Luko

L

Banjaluci
Banjoj Luci

I

Banjalukom
Banjom Lukom

Ime­na sta­nov­ni­ka. Sve izve­de­ni­ce koje nas­ta­ju od ime­na ovo­ga gra­da izrav­no ovi­se o tome kako piše­mo nje­go­vo ime.

Ako ime gra­da piše­mo kao jed­nu riječ, izvo­đe­nje ime­na sta­nov­ni­ka nešto je jed­nos­tav­ni­je: pre­ma Banjaluka ima­mo Banjaluča­nin i Banjalučan­ka.

No ako ime gra­da piše­mo kao Banja Luka, ime sta­nov­ni­ka nas­ta­je od dvi­ju rije­či. Prva se doda­je dru­goj i vežu se spoj­ni­kom o te nas­ta­ju Banjoluča­nin i Banjolučan­ka. Ova­kav se tvor­be­ni način nazi­va slo­že­no-sufik­sal­na tvor­ba i uobi­ča­jen je pri tvor­bi ime­na sta­nov­ni­ka dvo­čla­nih topo­ni­ma (pri­mje­ri­ce Dugoreša­nin pre­ma Duga Resa).

Pri­dje­vi. S pri­dje­vi­ma je slič­no kao i s ime­ni­ma. Pre­ma Banja­lu­ka ima­mo banjaluč­ki, dok pre­ma Banja Luka valja reći banjoluč­ki.

Za kraj napo­mi­nje­mo da bi bilo dobro da su pri­dje­vi i ime­na sta­nov­ni­ka nači­nje­ni u skla­du s ime­nom gra­da: Banja Luka, Banjo­lu­ča­nin, Banjo­lu­čan­ka i banjo­luč­ki, odnos­no: Banja­lu­ka, Banja­lu­ča­nin, Banja­lu­čan­ka i banja­luč­ki.

Ilus­tra­ci­ja: Saša Kne­žić, Wiki­pe­dia