Što je „alnaser”?

Zapra­vo ništa! Riječ je o teh­nič­ko­me ure­đa­ju za pokre­ta­nje neko­ga stro­ja − star­te­ru. U stan­dard­no­me se jezi­ku pre­po­ru­ču­je upo­tre­ba rije­či star­ter, iako ni ona nije izvor­no naša, nego posu­đe­na iz engle­sko­ga jezi­ka (angli­zam). No ne tre­ba negi­ra­ti da se u meha­ni­čar­sko­me žar­go­nu, ali i u govor­no­me jezi­ku, upo­treb­lja­va i nave­de­ni ger­ma­ni­zam (riječ podri­je­tlom iz nje­mač­ko­ga jezi­ka). No dobro, goto­vo pa germanizam.

Naime oblik alna­ser zapra­vo nije točan, reci­mo to tako. Riječ u nje­mač­ko­me jezi­ku izvor­no gla­si Anla­sser, a nas­ta­la je od nje­mač­ko­ga gla­go­la anla­ssen („sta­vi­ti u pogon, pokre­nu­ti”). Sto­ga nije dobro reći alna­ser, nego bi tre­ba­lo anla­ser. S obzi­rom na to da je „skup ln” dale­ko češ­ći u hrvat­sko­me jezi­ku od „sku­pa nl” (koji dola­zi isklju­či­vo u stra­nim rije­či­ma i pri­lič­no nam je nes­pre­tan za izgo­vor), u govo­ru je spon­ta­no doš­lo do zamje­ne ovih glasova.

Kao što smo već dali nas­lu­ti­ti, u stan­dard­no­me se jezi­ku pred­nost daje obli­ku star­ter. Naime već smo posu­di­li riječ start i ona se u hrvat­sko­me udo­ma­ći­la i tvo­ri poro­di­cu (start, star­ta­ti, start­ni, start­ni­na…), sto­ga joj valja dati pred­nost pred neudo­ma­će­nom rije­čju, koja je još povrh toga nes­pret­na za izgovor.

Ilus­tra­ci­ja: Alex Suprun, Uns­plash