Bog ili bok

Bog i bok dvi­je su ina­či­ce raši­re­no­ga nefor­mal­nog poz­dra­va koji se upo­treb­lja­va i pri susre­tu i pri ras­tan­ku. Vje­ro­jat­no su nas­ta­li skra­ći­va­njem duljih (i sta­ri­jih) poz­dra­va, pri­mje­ri­ce pomoz’ Bog, Bog daj, Bog s tobom... I dok oblik bog (ras­pros­tra­njen u pri­mor­skim i istoč­nim kra­je­vi­ma) nije spo­ran, oko obli­ka bok pos­to­je nesuglasice.

Poz­drav bok znat­ni­je se pro­ši­rio Sre­diš­njom Hrvat­skom kra­jem 80-ih i počet­kom 90-ih godi­na, kada se iz soci­olin­gvis­tič­kih raz­lo­ga poz­drav zdra­vo počeo gubi­ti iz upo­ra­be. Nje­go­vo podri­je­tlo nije razjaš­nje­no, iako pos­to­je dvi­je osnov­ne teze.

Pre­ma jed­noj je to kaj­kav­ska ina­či­ca poz­dra­va bog. Naime, kaj­kav­ski govo­ri kat­kad obe­zvu­ču­ju zvuč­ne gla­so­ve koji se nala­ze na kra­ju rije­či (tako se pri­mje­ri­ce u nekim govo­ri­ma kaže i vrak umjes­to vrag). Riječ je mogla nas­ta­ti na kaj­kav­skom podru­čju i potom se iz zagre­bač­ko­ga govo­ra kao pres­tiž­ni­je­ga pro­ši­ri­ti i na što­kav­ske kra­je­ve Sre­diš­nje Hrvatske.

Pre­ma dru­goj tezi riječ ima stra­no podri­je­tlo, pre­ma nje­mač­kom Büc­ken (sagi­nja­nje), ali možda i pre­ma mađar­skom bók (kom­pli­ment, pohva­la). Nedvo­smis­le­na veza ovih rije­či nije doka­za­na, tim više što ove rije­či u izvor­nim jezi­ci­ma nisu pri­sut­ne u poz­dra­vi­ma (pri­mje­ri­ce Mein Büc­ken nije poz­drav u nje­mač­kom jezi­ku i nema zna­če­nje sta­rog izra­za moj nak­lon pa je pre­ma tome mala vje­ro­jat­nost da se upo­treb­lja­va­la u tom smis­lu). Na kra­ju, zašto bismo podri­je­tlo svo­jih rije­či silom tra­ži­li u stra­nim jezi­ci­ma, zar nam je činje­ni­ca da smo nešto sami stvo­ri­li toli­ko neobična?

Bilo kako bilo, danas nesum­nji­vo ima­mo dvi­je ina­či­ce ovog poz­dra­va. Done­dav­no se u stan­dard­nom jezi­ku dopu­štao isklju­či­vo oblik bog. No činje­ni­ca je da otpri­li­ke polo­vi­na sta­nov­niš­tva govo­ri bok. Broj je to govor­ni­ka čiji je jezič­ni izraz teško igno­ri­ra­ti. Jed­nos­tav­no se tako govo­ri i ne može se baš reći da polo­vi­na sta­nov­niš­tva ne poz­drav­lja kako tre­ba. Kako se nor­ma uvi­jek na kra­ju mora pri­la­go­di­ti govor­ni­ci­ma, tako se i ovdje zbi­lo: može­mo reći da se danas oba poz­dra­va uvažavaju.