Bog ili bok
Bog i bok dvije su inačice raširenoga neformalnog pozdrava koji se upotrebljava i pri susretu i pri rastanku. Vjerojatno su nastali skraćivanjem duljih (i starijih) pozdrava, primjerice pomoz’ Bog, Bog daj, Bog s tobom... I dok oblik bog (rasprostranjen u primorskim i istočnim krajevima) nije sporan, oko oblika bok postoje nesuglasice.
Pozdrav bok znatnije se proširio Središnjom Hrvatskom krajem 80-ih i početkom 90-ih godina, kada se iz sociolingvističkih razloga pozdrav zdravo počeo gubiti iz uporabe. Njegovo podrijetlo nije razjašnjeno, iako postoje dvije osnovne teze.
Prema jednoj, koju smatramo vjerojatnijom, riječ je o izvorno kajkavskoj inačici pozdrava bog. Naime kajkavski govori katkad obezvučuju zvučne glasove koji se nalaze na kraju riječi (tako se primjerice u nekim govorima kaže i vrak umjesto vrag). Riječ je mogla nastati na kajkavskom području i potom se iz zagrebačkoga govora kao prestižnijega proširiti i na štokavske krajeve Središnje Hrvatske.
Prema drugoj tezi riječ ima strano podrijetlo, prema njemačkom Bücken („sagnuti se, pognuti se”), ali možda i prema mađarskom bók („kompliment, pohvala”). Nedvosmislena veza ovih riječi nije dokazana, tim više što ove riječi u izvornim jezicima nisu prisutne u pozdravima (primjerice Mein Bücken nije pozdrav u njemačkom jeziku i nema značenje starog izraza moj naklon, stoga je izrazito mala vjerojatnost da se upotrebljavala u tom smislu). Strani izrazi koje smo preuzeli kao pozdrave i u izvornim su jezicima bili pozdravi, primjerice talijanski ćao (chiao) ili adio (addio). Vjerojatnost da smo preuzeli stranu opću imenicu ili glagol i pretvorili tu riječ u hrvatski pozdrav gotovo ne postoji.
Bilo kako bilo, danas nesumnjivo imamo dvije inačice ovog pozdrava. Donedavno se u standardnom jeziku dopuštao isključivo oblik bog. No činjenica je da otprilike polovina stanovništva govori bok (daleko više od onih koji pozdravljaju s primjerice adio ili ćao, stranim pozdravima s kojima norma nema nikakvih problema). Broj je to govornika čiji je jezični izraz teško ignorirati. Jednostavno se tako govori i ne može se baš reći da polovina stanovništva ne pozdravlja kako treba. Budući da se norma, posebice kad je leksik u pitanju, uvijek na kraju mora prilagoditi govornicima, tako će se dogoditi i u ovom slučaju, ako već i nije, unatoč žestokim protivljenjima pojedinaca nesklonih kajkavskim utjecajima na standardni jezik.
Ilustracija: Dominik Scythe, Unsplash