Bog ili bok

Bog i bok dvi­je su ina­či­ce raši­re­no­ga nefor­mal­nog poz­dra­va koji se upo­treb­lja­va i pri susre­tu i pri ras­tan­ku. Vje­ro­jat­no su nas­ta­li skra­ći­va­njem duljih (i sta­ri­jih) poz­dra­va, pri­mje­ri­ce pomoz’ Bog, Bog daj, Bog s tobom... I dok oblik bog (ras­pros­tra­njen u pri­mor­skim i istoč­nim kra­je­vi­ma) nije spo­ran, oko obli­ka bok pos­to­je nesuglasice.

Poz­drav bok znat­ni­je se pro­ši­rio Sre­diš­njom Hrvat­skom kra­jem 80-ih i počet­kom 90-ih godi­na, kada se iz soci­olin­gvis­tič­kih raz­lo­ga poz­drav zdra­vo počeo gubi­ti iz upo­ra­be. Nje­go­vo podri­je­tlo nije razjaš­nje­no, iako pos­to­je dvi­je osnov­ne teze.

Pre­ma jed­noj, koju sma­tra­mo vje­ro­jat­ni­jom, riječ je o izvor­no kaj­kav­skoj ina­či­ci poz­dra­va bog. Naime kaj­kav­ski govo­ri kat­kad obe­zvu­ču­ju zvuč­ne gla­so­ve koji se nala­ze na kra­ju rije­či (tako se pri­mje­ri­ce u nekim govo­ri­ma kaže i vrak umjes­to vrag). Riječ je mogla nas­ta­ti na kaj­kav­skom podru­čju i potom se iz zagre­bač­ko­ga govo­ra kao pres­tiž­ni­je­ga pro­ši­ri­ti i na što­kav­ske kra­je­ve Sre­diš­nje Hrvatske.

Pre­ma dru­goj tezi riječ ima stra­no podri­je­tlo, pre­ma nje­mač­kom Büc­ken („sag­nu­ti se, pog­nu­ti se”), ali možda i pre­ma mađar­skom bók („kom­pli­ment, pohva­la”). Nedvo­smis­le­na veza ovih rije­či nije doka­za­na, tim više što ove rije­či u izvor­nim jezi­ci­ma nisu pri­sut­ne u poz­dra­vi­ma (pri­mje­ri­ce Mein Büc­ken nije poz­drav u nje­mač­kom jezi­ku i nema zna­če­nje sta­rog izra­za moj nak­lon, sto­ga je izra­zi­to mala vje­ro­jat­nost da se upo­treb­lja­va­la u tom smis­lu). Stra­ni izra­zi koje smo pre­uze­li kao poz­dra­ve i u izvor­nim su jezi­ci­ma bili poz­dra­vi, pri­mje­ri­ce tali­jan­ski ćao (chi­ao) ili adio (addio). Vje­ro­jat­nost da smo pre­uze­li stra­nu opću ime­ni­cu ili gla­gol i pre­tvo­ri­li tu riječ u hrvat­ski poz­drav goto­vo ne postoji.

Bilo kako bilo, danas nesum­nji­vo ima­mo dvi­je ina­či­ce ovog poz­dra­va. Done­dav­no se u stan­dard­nom jezi­ku dopu­štao isklju­či­vo oblik bog. No činje­ni­ca je da otpri­li­ke polo­vi­na sta­nov­niš­tva govo­ri bok (dale­ko više od onih koji poz­drav­lja­ju s pri­mje­ri­ce adio ili ćao, stra­nim poz­dra­vi­ma s koji­ma nor­ma nema nikak­vih pro­ble­ma). Broj je to govor­ni­ka čiji je jezič­ni izraz teško igno­ri­ra­ti. Jed­nos­tav­no se tako govo­ri i ne može se baš reći da polo­vi­na sta­nov­niš­tva ne poz­drav­lja kako tre­ba. Budu­ći da se nor­ma, pose­bi­ce kad je lek­sik u pita­nju, uvi­jek na kra­ju mora pri­la­go­di­ti govor­ni­ci­ma, tako će se dogo­di­ti i u ovom slu­ča­ju, ako već i nije, una­toč žes­to­kim pro­tiv­lje­nji­ma poje­di­na­ca nes­klo­nih kaj­kav­skim utje­ca­ji­ma na stan­dard­ni jezik.

Ilus­tra­ci­ja: Domi­nik Scyt­he, Uns­plash