Erupcija korupcije
Iako česte u upotrebi, ove imenice u jeziku ne predstavljaju problem (problem predstavljaju u nekim drugim područjima), no s pripadajućim im glagolima nije sve tako jednostavno. Dok je glagol korumpirati zasad neprijeporan, o drugome se može raspravljati: glasi li erumpirati ili eruptirati.
Krenimo redom! Sve su ove riječi preuzete iz latinskog jezika. Imenice erupcija i korupcija prema imenicama eruptio i corruptio, a glagoli erumpirati i korumpirati prema glagolima erumpere i corrumpere.
S glagolom korumpirati nema problema: nastao je od latinskoga glagola corrumpo, corrumpere tako što je latinskoj osnovi dodan nastavak ‑irati. Od glagola se tvori pridjev korumpiran, a od njega imenica korumpiranost. No zanimljivo je što postoji i pridjev koruptivan, koji je načinjen prema latinskom supinu corruptum.
Vrlo bi se slično trebao ponašati i glagol erumpirati. On je preuzet od latinskoga glagola erumpo, erumpere dodavanjem nastavka ‑irati latinskoj osnovi. Od oblika erumpirati tvori se pridjev erumpiran, no postoji i pridjevni oblik eruptivan, koji je načinjen prema supinu eruptum. Glagol erumpirati donose jezični priručnici (primjerice Klaićev Rječnik stranih riječi, Hrvatski pravopis Badurine, Markovića i Mićanovića ili Pravopis hrvatskoga jezika Anića i Silića).
Problem je što postoji i oblik eruptirati. Nastao je prema latinskom supinu eruptum odbacivanjem nastavka ‑um i dodavanjem nastavka ‑irati. U upotrebi je znatno češći od oblika erumpirati. Od glagola eruptirati tvori se pridjev eruptiran („koji je eruptirao”). Od iste se osnove tvori i već spomenuti pridjev eruptivan („koji ima svojstvo erupcije”: eruptivni požar). Normativni priručnici ne navode glagol eruptirati, ali donose pridjev eruptivan, koji je tvoren prema istoj osnovi.
Zanimljivo je još nešto. Imenicama korupcija i erupcija možemo dodati imenicu disrupcija („nasilno prekidanje nekog tijeka, procesa”). Ona je nastala od latinske imenice disruptio. Ta se imenica i njezina porodica relativno rijetko upotrebljavaju, no pretražujući mrežne stranice zaključili smo da govornici iz ove porodice riječi upotrebljavaju glagol disruptirati (koji se može izvesti prema supinu disruptum), ne disrumpirati (koji bi se mogao izvesti prema glagolu disrumpo, disrumpere). Pridjev je disruptivan (disruptivna selekcija), izveden od iste supinske osnove. Dakle podudara se s glagolom eruptirati i njegovim izvedenicama, na koje norma ne gleda blagonaklono.
Dakle „sporne” su riječi eruptirati i eruptiran, odnosno disruptirati i disruptiran (trebale bi glasiti erumpirati i erumpiran, odnosno disrumpirati i disrumpiran). No činjenica je da su u upotrebi rašireniji ovi „nesustavni” oblici. U prilog im idu i „pravilni” oblici eruptivan i disruptivan, nastali prema supinu; ako se od njega može tvoriti pridjev, zašto ne i glagol?
Kao što vidimo, ove tri porodice riječi nisu preuzete po istome modelu. Možemo reći da bi se s normativnog stajališta oblici eruptirati, eruptiran te disruptirati i disruptiran trebali zamijeniti oblicima erumpirati, erumpiran, disrumpirati i disrumpiran, no druga je stvar hoće li se to uistinu dogoditi. S druge se strane možemo zapitati zašto glagol korumpirati ne tvorimo prema supinu corruptum, dakle koruptirati, iako druga dva glagola baš tako tvorimo, odnosno zašto njega ne bismo promijenili.
Ponavljamo, s normativnog bi stajališta oblici erumpirati, erumpiran, disrumpirati i disrumpiran bili bolji, no postoji realna mogućnost da ih govornici ipak neće prihvatiti. No budući da se od osnova od kojih se tvore „sporni” oblici ujedno tvore i oblici koje norma dopušta, možda na cijelu zavrzlamu i ne bi trebalo gledati kao na katastrofu.
Ilustracija: Clive Kim, Pexels