Skripta

Mno­go govor­ni­ka ne zna da bi ova riječ u hrvat­sko­me stan­dard­nom jezi­ku tre­ba­la biti u mno­ži­ni sred­njeg roda. Ona naime pri­pa­da sku­pi­ni ime­ni­ca koje se odre­đu­ju kao plu­ra­lia tan­tum, to jest koje ima­ju samo mno­ži­nu (kao pri­mje­ri­ce kola, nosi­la, vra­ta). Riječ potje­če od latin­ske mno­ži­ne scrip­ta (pre­ma jed­ni­ni scrip­tum) i jezi­kos­lov­ci sma­tra­ju da se ta mno­ži­na tre­ba zadr­ža­ti i u hrvat­skom jeziku.

No una­toč pre­po­ru­ka­ma ova se riječ mno­go, mno­go češ­će upo­treb­lja­va kao ime­ni­ca žen­skog roda koja ima i jed­ni­nu i množinu.

Jezič­ni su pri­ruč­ni­ci slož­ni u sta­vu da pred­nost tre­ba dati obli­ku u sred­njem rodu mno­ži­ne, iako se tako iznim­no rijet­ko piše, a govo­ri još i rjeđe.

Nama se čini da bi bilo dobro da se dopus­te obje sklo­nid­be jer bi živa upo­tre­ba govor­ni­ka hrvat­skog jezi­ka tre­ba­la biti važ­ni­ja od latin­skih gra­ma­tič­kih pra­vi­la. Riječ jesmo posu­di­li, no ona je u našem jezi­ku zaži­vje­la novim živo­tom. Nor­ma bi se tre­ba­la pri­bli­ža­va­ti govor­ni­ci­ma, pose­bi­ce kad su u pita­nju pra­vi­la za koja oni i ne zna­ju da pos­to­je. U pro­tiv­nom će se broj govor­ni­ka koji poz­na­ju stan­dard­ni jezik sve više smanjivati.

Ilus­tra­ci­ja: Akram Huseyn, Uns­plash