Govedski ili goveđi
Od imenica koje označuju životinje pridjevi se najčešće tvore dodavanjem sufiksa ‑ji, ‑lji i ‑eći (kokošji, kozji, riblji, žablji, pileći, teleći…). To znači da je pridjev goveđi nesumnjivo dobar (kao i primjerice medvjeđi ili labuđi). No ni pridjev govedski nije „pogrešan” jer postoji određen broj pridjeva na ‑ski koji su nastali od imenica koje imenuju životinje: bizonski, konjski, krokodilski, majmunski, svinjski, zmijski… Takvi se pridjevi najčešće tvore kako bi se izbjegli glasovni skupovi teški za izgovor, a ne treba podcjenjivati ni činjenicu da je sufiks ‑ski u tvorbi pridjeva bitno češći od sufiksa ‑ji, čime ga dodatno potiskuje.
No baš zato što je sufiks ‑ski opterećen brojnim značenjima, dok je sufiks ‑ji značenjem određeniji, pri tvorbi pridjeva od imenica koje označuju životinje prednost valja dati potonjem. I uistinu, u hrvatskim je jezičnim korpusima oblik goveđi češći, što samo dodatno argumentira njegovu prednost.
Ipak, s obzirom na to da postoje oba pridjeva (i goveđi i govedski), jezikoslovci su im pokušali pridati različita značenja. Tako se obično tumači da se goveđi odnosi na govedinu, a govedski na živo govedo. Govorimo dakle o goveđoj juhi, goveđem mesu, goveđem odresku, ali o govedskim tragovima, govedskim rogovima, govedskom ponašanju…
Hoće li ova značenjska podjela zaživjeti ili će pridjev govedski postupno nestati iz upotrebe, vidjet ćemo u budućnosti.
Ilustracija: Kim Hansen, Wikipedia