Kolegica ili koleginica
Hrvatskomu standardnom jeziku pripada samo imenica kolegica. Naime u hrvatskom se jeziku imenice za žensku osobu najčešće tvore od imenica za mušku osobu, pri čemu je sufiks ‑ica jedan od uobičajenijih (koleg- + ‑ica > kolegica).
Imenica koleginica tvorena je drugačije i načelno bi se mogla dovesti u vezu s imenicama kao što su aginica, efendijinica, hodžinica, kadijinica, pašinica, protinica… Kod ovih je imenica naime tvorbeni model drugačiji: sufiks ‑ica dodan je posvojnom pridjevu tvorenom od imenice za mušku osobu (aga − agin + ‑ica > aginica; efendija − efendijin + ‑ica > efendijinica). Ove imenice označuju supruge osoba koje se označuju osnovnim imenicama (aginica − agina supruga, efendijinica − efendijina supruga). Po tom bi modelu imenica koleginica mogla označivati koleginu suprugu, no ta je riječ u hrvatskome standardnom jeziku znatno više potencija nego realnost; ona postoji kao mogućnost i može se prigodno iskoristiti, ali će se u u suvremenom diskursu pojaviti iznimno rijetko, ako ikada. Naime pogledamo li navedene primjere, vidjet ćemo da se oni odnose na istočnjačke, čak orijentalne pojmove, i to ponajprije povijesne. Dodamo li ovim imenicama imenice nastale prema pridjevima na ‑ov i ‑ev (duždevica, kapelnikovica, narednikovica), vidjet ćemo da i one označuju pojmove iz prošlosti. Ne bi nas to trebalo čuditi jer danas u hrvatskom jeziku ne postoji potreba identificiranja žena prema zanimanjima njihovih muževa, stoga se ta jezična mogućnost iznimno rijetko iskorištava.
Ne ulazeći ni u kakve dublje sociolingvističke analize, na temelju navedenoga možemo zaključiti da u hrvatskom jeziku za žensku osobu koja nam je kolega valja upotrebljavati samo riječ kolegica.
Ilustracija: Tirachard Kumtanom, Pexels