Kurikul ili kurikulum

Kurikulum i kurikul

Dvoj­ba koju od ovih rije­či upo­tri­je­bi­ti rela­tiv­no je nedav­no iza­zva­la dos­ta pozor­nos­ti, čak i odre­đe­ne suko­be. Sre­ćom, nema mjes­ta suko­bi­ma, nego raz­miš­lja­nju i dogovoru.

S nor­ma­tiv­ne je stra­ne ovaj slu­čaj pri­lič­no jed­nos­ta­van. Riječ cur­ri­cu­lum latin­ska je riječ (koja izvor­no zna­či „tijek”). Iako je u peda­go­gi­ju (i srod­ne zna­nos­ti) sti­gla iz engle­skog jezi­ka, hrvat­ski jezik „stra­ne lati­niz­me” uglav­nom pre­uzi­ma izrav­no iz latin­skog jezi­ka (ne kaže­mo aktu­elan pre­ma fran­cu­sko­me ili nje­mač­ko­me, nego aktu­alan pre­ma latin­sko­me; ne kaže­mo ten­den­ca pre­ma nje­mač­ko­me, nego ten­den­ci­ja pre­ma latin­sko­me...). Kada posu­đu­je­mo latin­ske rije­či na ‑um, odba­cu­je­mo nave­de­ni nas­ta­vak. Tako govo­ri­mo frag­ment (a ne frag­men­tum), kal­cij (a ne kal­ci­jum), metal (a ne meta­lum), pro­to­kol (a ne pro­to­ko­lum), sol­s­ti­cij (a ne sol­s­ti­ci­jum)… Dak­le ova bi ime­ni­ca u hrvat­sko­me stan­dard­nom jezi­ku tre­ba­la gla­si­ti kuri­kul. Od nje se tvo­ri pri­djev kuri­kul­ski, kojem bi tako­đer tre­ba­lo dati pred­nost pred obli­ci­ma kuri­ku­lum­ski i kuri­ku­lar­ni.

Valja spo­me­nu­ti da su poje­di­ne rije­či una­toč pra­vi­lu ipak tek dje­lo­mi­ce pri­la­go­đe­ne hrvat­sko­mu jezič­nom sus­ta­vu, pri­mje­ri­ce prak­ti­kum ili impre­sum, no riječ je o vrlo male­nom bro­ju rije­či. Da, mogli bismo reći da oblik kuri­ku­lum nije slu­čaj bez pre­se­da­na, no važ­no je napo­me­nu­ti dvi­je zabri­nja­va­ju­će stva­ri. Prvo, ovaj se pojam vrlo rano počeo uvo­di­ti i pra­vil­no, kao kuri­kul (pri­mje­ri­ce u rado­vi­ma jezi­kos­lo­va­ca i meto­di­ča­ra Stjep­ka Teža­ka i Dra­gu­ti­na Rosan­di­ća), no una­toč tomu pro­ši­rio se i nepri­la­go­đe­ni oblik. Dru­go, nepri­la­go­đe­ni se oblik usta­lio u zna­nos­ti, u zna­nos­ti koja je rela­tiv­no bli­ska jezi­kos­lov­lju, i to una­toč tomu što se počeo i pra­vil­no pre­uzi­ma­ti. Pret­pos­tav­lja­mo da se oblik kuri­ku­lum pro­ši­rio pod utje­ca­jem usta­lje­no­ga latin­skog izra­za cur­ri­cu­lum vitae, no ovdje se radi o latin­skoj rije­či koja nije pri­la­go­đe­na, dok bi nje­zin pohr­va­će­ni oblik tre­bao gla­si­ti kuri­kul.

Spo­me­ni­mo još i doma­će pri­jed­lo­ge − uput­nik ili nas­tav­ni uput­nik. I ovi bi izra­zi mogli zaži­vje­ti, tim više što je i sam pojam kuri­kul još nedo­volj­no iskris­ta­li­zi­ran i tek se zapra­vo stva­ra, no mora­li bi se pos­tup­no uvo­di­ti jer su novi i zna­če­nje im tek tre­ba dodijeliti.

Da se vra­ti­mo na poče­tak: nema potre­be za sukob­lja­va­njem, nego za raz­miš­lja­njem i tra­že­njem odgo­vo­ra na naj­važ­ni­ja pita­nja: Što sad uči­ni­ti? i Pos­to­ji li volja da se išta učini?

Ilus­tra­ci­ja: Mic­hal Jar­mo­luk, Pixa­bay