Tac(n)a, pladanj, plata, poslužavnik

Tac­na ili taca dola­zi iz fran­cu­sko­ga jezi­ka (tasse), a pre­uze­li smo je posred­stvom nje­mač­ko­ga (Tasse). Sma­tra se regi­ona­liz­mom i ne ula­zi u stan­dard­ni jezik.

Pla­danj potje­če od grč­ko­ga plát­ha­non i naj­češ­ća je riječ za ovaj komad posu­đa. Ima­mo čak i izre­ku pre­ma njoj: dobi­ti sve na plad­nju.

Pla­ta nam dola­zi iz nje­mač­ko­ga jezi­ka (Plat­te), a zapra­vo potje­če od latin­sko­ga (plat­ta). Rje­đa je u upo­tre­bi od plad­nja, ali je zanim­lji­vo to što je ona uz pri­mar­no zna­če­nje dobi­la i sekun­dar­no, to jest pos­ta­la je meto­ni­mij­ski naziv i za ono što se na njoj nala­zi − za jelo.

Pos­lu­žav­nik je naša riječ nas­ta­la pre­ma rije­či pos­lu­ži­va­ti, odnos­no pos­lu­ga. Ona je u upo­ra­bi rje­đa od rije­či pla­danj, no sma­tra­mo da je dobra i da je, kad je autor upo­tri­je­bi, ne tre­ba zamje­nji­va­ti rije­čju pla­danj.

Jedan od novi­jih jezič­nih savjet­ni­ka pre­po­ru­ču­je zamje­nu pos­lu­žav­ni­ka plad­njem, što nam se čini ishi­tre­nom pre­po­ru­kom, tim više što nije ni argu­men­ti­ra­na. Iako je pla­danj češ­ća riječ, sma­tra­mo da joj riječ pos­lu­žav­nik tre­ba biti rav­no­prav­na i da nema potre­be da se jed­na zamje­nju­je dru­gom jer mogu supostojati.

Ilus­tra­ci­ja: Lex Siri­ki­at, Uns­plash