Mađarska ili Madžarska

Danas se, s tek rijet­kim iznim­ka­ma, jezi­kos­lov­ci sla­žu u sta­vu da pred­nost valj­da dati rije­či Mađar­ska i nje­zi­nim izve­de­ni­ca­ma. U proš­los­ti je bilo raz­dob­lja kad se pred­nost dava­la obli­ku s gla­som , ali i raz­dob­lja kad su se oba obli­ka izjed­na­či­va­la. Što se tiče auto­ra koji su pisa­li pri­je ujed­na­či­va­nja gra­fi­je, neri­jet­ko zapra­vo nismo sigur­ni kako su pisali.

Obli­ci s gla­som u hrvat­ski su pre­uze­ti posred­stvom tur­skog jezi­ka − tur­ski Macar izgo­va­ra se kao [madžar], a i tur­ski glas koji se bilje­ži gra­fe­mom c u hrvat­ski se u pra­vi­lu pre­uzi­ma kao . Zanim­lji­vo je da je prvi spo­men mađar­skog naro­da zabi­lje­žen u arap­skim kro­ni­ka­ma iz 9. sto­lje­ća, što je zasi­gur­no ima­lo pri­li­čan utje­caj na šire­nje mađar­skog ime­na posred­stvom ovih istoč­nih jezika.

Pa ipak, mi smo kas­ni­je oblik pre­uze­li izrav­no iz mađar­skog jezi­ka − mađar­ski magyar izgo­va­ra se pri­bliž­no kao [mađar]. Mađar­ski skup gy u hrvat­ski jezik pre­uzi­ma­mo kao đ (iako je mađar­ski suglas­nik izgo­vor­no još i „mek­ši”, đ je naš naj­slič­ni­ji glas).

S obzi­rom na to da se pri pre­uzi­ma­nju pred­nost daje pre­uzi­ma­nju iz jezi­ka izvor­ni­ka, da je poto­nji izgo­vor bli­ži mađar­sko­mu, a i s obzi­rom na to da su obli­ci s gla­som đ u suvre­me­no­me hrvat­skom kor­pu­su i do dva­de­set puta češ­ći u upo­tre­bi, može­mo reći da je oblik Mađar­ska nedvoj­be­no prev­la­dao te da mu valja dati pred­nost, kao i nje­go­vim izve­de­ni­ca­ma (Mađar, Mađa­ri­ca, mađar­ski…).