Nabava i nabavka

Obli­ci naba­va i nabav­ka nema­ju isto zna­če­nje. Ime­ni­ca naba­va prvi je put zabi­lje­že­na u Šule­ko­vu rječ­ni­ku znans­tve­nog naziv­lja (1874./1875.) kao pri­je­vod nje­mač­ke rije­či Bes­c­haf­fung. Oblik naba­va podra­zu­mi­je­va rad­nju, a zna­či „nabav­lja­nje, kupo­va­nje namir­ni­ca ili opće­ni­to pred­me­ta potreb­nih za život”. Može­mo tako ići u naba­vu ili biti u naba­vi, odnos­no govo­ri­ti o naba­vi lije­ko­va ili o jav­noj naba­vi.

Riječ nabav­ka nije zabi­lje­že­na u sta­ri­jim rječ­ni­ci­ma. Aka­de­mi­jin je rječ­nik (1911.) navo­di kao istoz­nač­ni­cu (sino­nim) ime­ni­ci naba­va, ali kao izvor navo­di samo dje­lo srp­sko­ga knji­žev­ni­ka Mila­na Đako­va Miličevića.

Iako se riječ nabav­ka i u hrvat­skom jezi­ku tije­kom dva­de­se­tog sto­lje­ća kat­kad upo­treb­lja­va­la u zna­če­nju rije­či naba­va, ipak je nije potis­nu­la. U hrvat­skom je stan­dard­nom jezi­ku ime­ni­ci nabav­ka pri­pa­lo objek­t­no zna­če­nje. Nabav­ka je danas „ono što je nabav­lje­no, roba, pred­me­ti”. S obzi­rom na zna­če­nje, riječ nabav­ka u upo­tre­bi je vrlo rijet­ka, pri­mje­ri­ce: pre­uze­ti nabav­ku, tre­ba­ti nabav­ku ili dobi­ti nabav­ku.

Ilus­tra­ci­ja: Ulri­ke Leone, Pixa­bay