Prijam ili prijem

Iako mno­gi mis­le da je riječ o novoj jezič­noj pre­po­ru­ci, ona je sta­ra više deset­lje­ća (čini se dodu­še da su je govor­ni­ci sve to vri­je­me uspješ­no igno­ri­ra­li). No kre­ni­mo redom!

Riječ pri­jem potje­če naj­vje­ro­jat­ni­je iz ruskog jezi­ka (od rije­či прием) i ona u hrvat­skom jezi­ku nema srod­nih rije­či (pri­mje­ri­ce rije­či tri­jem i dri­jem nisu joj eti­mo­lo­ški bli­ske). Pre­uze­li smo je i od nje nači­ni­li neko­li­ko izve­de­ni­ca kao što su pri­jem­ni i pri­jem­nik, koje su se, ponaj­pri­je posred­stvom medi­ja, uspješ­no proširile.

Pro­blem je što je taj rusi­zam nad­ja­čao našu riječ koja se mno­go bolje ukla­pa u hrvat­ski jezič­ni sus­tav. Ime­ni­ca pri­jam eti­mo­lo­ški je veza­na uz gla­gol jami­ti − u sebi sadr­ža­va sta­ros­la­ven­ski kori­jen jьmъ, a on je pak pove­zu­je i s gla­go­lom ima­ti. Istoj tvor­be­noj poro­di­ci pri­pa­da­ju i ime­ni­ce dojam, naj­am, pojam, sajam, zajam, (pa i pri­jam). I nije prvi put da pori­jek­lom stra­na riječ zami­je­ni našu, slič­no se reci­mo dogo­di­lo s tur­ciz­mi­ma mara­ma i mara­mi­ca, koje su goto­vo pot­pu­no potis­nu­le rubac i rup­čić, no u stan­dard­nom se jezi­ku boljim sma­tra upo­tri­je­bi­ti pori­jek­lom našu riječ nego posu­đe­ni­cu. U kon­kret­nom slu­ča­ju to zna­či da bi pri upo­tre­bi stan­dard­nog jezi­ka valja­lo rabi­ti riječ pri­jam i nje­zi­ne izve­de­ni­ce kao što su pri­jam­ni, pri­jam­ni­ca i pri­jam­nik.

pri­jem­ni ispit > pri­jam­ni ispit

pri­jem u služ­bu > pri­jam u službu

tele­vi­zij­ski pri­jem > tele­vi­zij­ski prijam

hit­ni bol­nič­ki pri­jem > hit­ni bol­nič­ki prijam

S obzi­rom na to da su srod­ne, ime­ni­ca pri­jam skla­nja se kao i ime­ni­ce dojam, sajam, zajam…

Da zaklju­či­mo: ne bi nam tre­ba­lo biti nela­god­no upo­treb­lja­va­ti ime­ni­cu pri­jam i nje­zi­ne izve­de­ni­ce jer nije riječ ni o kak­vu pomo­dar­stvu. Posri­je­di je naš oblik koji je pra­vi­lan i ukla­pa se u jezič­ni sustav.

Ilus­tra­ci­ja: Kool­Sho­oters, Pexels