Riječ-dvije o „pokvarenome” mlijeku

Iako mu je pri­mar­na funk­ci­ja omo­gu­ća­va­nje spo­ra­zu­mi­je­va­nja, jezik može i svje­do­či­ti o nekom povi­jes­nom raz­dob­lju. S tog aspek­ta može­mo pro­ma­tra­ti sin­tag­mu pok­va­re­no mli­je­ko. Ona je novi­ja po pos­tan­ku jer se izvor­no mli­je­ko, naj­jed­nos­tav­ni­je reče­no, ne može pok­va­ri­ti. Svje­že ili slat­ko mli­je­ko nekoć se moglo samo uki­se­li­ti − pre­tvo­ri­lo bi se iz slat­kog mli­je­ka u kise­lo mli­je­ko (i vrh­nje). Čak se ni kise­lo mli­je­ko ne bi tre­ba­lo moći pok­va­ri­ti − ono se dalje pre­tva­ra u sir i sirutku.

U sta­ri­jim se rječ­ni­ci­ma uz mli­je­ko vežu odnos­ni pri­dje­vi poput krav­lji, kozji, čak i pti­čji, te opis­ni kiseo, svjež, pri­je­san, sla­dak... U vri­je­me teh­no­lo­škog napret­ka ova se, izvor­no ne baš kvar­lji­va namir­ni­ca, vrlo uvjer­lji­vo i lako kva­ri, što je danas pot­pu­no nedvoj­be­no, sto­ga smo i stvo­ri­li sin­tag­mu pok­va­re­no mli­je­ko. I ne samo to. Budu­ći da se veći­na gra­đa­na više ne susre­će sa samim pro­ce­som kise­lje­nja jer se mli­je­ko koje se danas naj­češ­će kon­zu­mi­ra ne može pre­tvo­ri­ti u kise­lo mli­je­ko, iz upo­tre­be se sve više gube i izra­zi uki­se­li­ti i uki­se­lje­no mli­je­ko. Umjes­to njih danas ima­mo nov, nekoć neza­mis­liv izraz − pok­va­re­no mli­je­ko.

Ilus­tra­ci­ja: Engin Akyurt, Uns­plash