S ili sa
Prijedlog s mala je riječ koja stvara velike probleme. Naime mnogim govornicima nije jasno glasi li s ili sa, odnosno kada glasi s, a kada sa.
Ukratko: u hrvatskome jeziku ovaj prijedlog glasi s, no kada se nađe ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z i ž, težim glasovnim skupovima kao ks, ps i pš te ispred zamjeničkoga oblika mnom, dodajemo mu navezak a te on postaje sa.
Riječ je dakle o jednome prijedlogu (s) kojemu se u određenim slučajevima dodaje navezak a radi lakšega izgovora. Problem je što među jezikoslovcima ne postoji potpuna suglasnost oko toga koji su to sve slučajevi. Rezultat su ovoga neslaganja brojna pravila, koja se još k tomu razlikuju od jezikoslovca do jezikoslovca. Takva jezična politika zasigurno ne omogućuje govornicima lakše usvajanje standardnoga jezika i vjerujemo da se ne smije ustrajati na njoj.
Smatramo da se prijedlogu s treba pristupiti kao i ostalim prijedlozima koji mogu imati navezak, to jest kao prijedlozima: k (ka), kroz (kroza), nad (nada), niz (niza), pod (poda), pred (preda) i uz (uza). Oni naime navezak dobivaju rijetko, i to onda kada je to nužno za lakši izgovor, pri čemu je u svakodnevnoj upotrebi takvo dodavanje sve rjeđe:
ići k stricu, ali ići ka kumu
probuditi se iz more, ali probuditi se iza sna
spustiti se niz brijeg, ali spustiti se niza zid.
Držimo dakle da se osnovni oblik (s) treba upotrebljavati kad je to god moguće, a oblik s naveskom (sa) tek iznimno, i to u sljedećim slučajevima:
1. Kada se prijedlog s nađe uz instrumental zamjenice ja: Pođi sa mnom!
2. Kada iza prijedloga s slijede riječi koje počinju glasovima s, š, z, ž te glasovnim skupovima koji su teški za izgovor (najčešće se navode skupovi ks, ps, pš): Ljetujem sa sestrom. Volim kavu sa šlagom. Kiša stiže sa zapada. Putujem sa ženom. Surađujem sa Ksenijom. Igram se sa psom. Pečem kruh sa pšeničnim brašnom.
Neki jezikoslovci dopuštaju i druge glasovne skupove, no smatramo da upotrebu oblika sa treba ograničiti na one slučajeve kod kojih je to doista nužno radi olakšavanja izgovora.
Osim ovih dvaju osnovnih pravila, oko kojih se manje ili više svi slažu, dodali bismo još jedno, koje se vrlo rijetko spominje.
3. Pri nedvosmislenome naglašavanju prijedloga: Ne idem bez nje, nego sa njom! (Usporedite s rečenicom: Nije mi problem što putujem bez nje, nego što moram putovati s njim!)
Kao što smo već rekli, pojedini jezikoslovci dodaju još pravila, no smatramo da njih valja napustiti i da i u navedenim slučajevima treba pisati prijedlog bez naveska. Tako se prema nekim jezikoslovcima oblik sa upotrebljava kada iza prijedloga s slijedi:
− nesklonjiva riječ s imeničkom ulogom: On se oglasio sa joj.
− riječ koja se upotrebljava kao da je nesklonjiva: Rečenicu ne valja počinjati sa ja.
− jednoslovna riječ ili druga oznaka: Kuća se piše sa ć. Nepoznanicu označujemo sa x.
− broj.
Vjerojatno bi se našlo još koje pravilo, no nama se ovo posljednje čini posebice spornim. Ponajprije je teško objasniti zašto bi se uopće oblik s naveskom upotrebljavao kad se nađe ispred cijele jedne vrste riječi. (Zašto ne i u dodiru s primjerice zamjenicama?) Nije jasno misli li se na brojeve kao vrstu riječi (dakle na redne i glavne) ili na brojeve u matematičkome smislu (i na brojevne imenice poput nule, tisuće, stotine…), misli li se na sklonjive ili na nesklonjive brojeve, misli li se na brojeve pisane brojkama ili slovima − pri čemu valja imati na umu da se oba načina jednako izgovaraju (s deset ili s 10), no ima li smisla pisati primjerice „s deset” i „sa 10”? Neki jezikoslovci idu tako daleko da čak tvrde da se oblik sa ispred brojeva treba pisati, ali ne i čitati!
No standardni jezik treba služiti olakšavanju sporazumijevanja, a ne izmišljanju nepotrebnih pravila u količini koju nitko ne može svladati i zapamtiti. Imajući to na umu, preporučujemo vam da se pridržavate prvih triju pravila i ne komplicirate si život ondje gdje nema potrebe.
Ilustracija: State Library of New South Wales