Aljaski ili aljaški

Kako bi u hrvat­sko­me stan­dard­nom jezi­ku tre­bao gla­si­ti pri­djev pre­ma ime­ni­ci Alja­ska − alja­ski ili alja­ški? Nor­ma­tiv­na se lite­ra­tu­ra rijet­ko bavi ovim pri­dje­vom, no pri­ruč­ni­ci koji ga dono­se navo­de isklju­či­vo oblik alja­ski (pri­mje­ri­ce Hrvat­ski jezič­ni savjet­nik Ins­ti­tu­ta za hrvat­ski jezik i jezi­kos­lov­lje). Una­toč tomu u upo­tre­bi je oblik alja­ški dale­ko češći.

Ime­ni­ca Alja­ska na prvi pogled izgle­da poput poime­ni­če­nih pri­dje­va, koji nisu rijet­ki pri ime­no­va­nju zem­ljo­pis­nih pre­dje­la; to su pri­dje­vi koji su pre­uze­li ulo­gu ime­ni­ca (Hrvat­ska, Mađar­ska, Češka...) i čiji je osnov­ni oblik jed­nak ime­nič­kom obli­ku (dak­le ime­ni­ca je Hrvat­ska, a pri­djev hrvat­ski, -a, -o). Pri­dje­vi se tvo­re na isti način i kod ime­ni­ca čije pri­djev­no podri­je­tlo nije posve oči­to, tj. i ovdje su pri­djev­ni obli­ci isto­vjet­ni ime­nič­ki­ma: Imot­ski i imot­ski, Makar­ska i makarski/makarska, Sutje­ska i sutjeski/sutjeska, Gra­di­ška i gradiški/gradiška.

Iako je riječ Alja­ska u tom obli­ku pre­uze­ta u hrvat­ski jezik i zapra­vo ne potje­če od pri­dje­va, pona­ša se kao ime­ni­ce čije pri­djev­no pos­ta­nje nije oči­to te pri­djev izve­den od nje tre­ba zadr­ža­ti nje­zin oblik, dak­le tre­ba gla­si­ti alja­ski (alja­ska kolja, alja­ski mala­mut, Alja­ski zaljev...).

Vje­ru­je­mo da je do ove zbr­ke doš­lo zbog toga što se počet­kom proš­log sto­lje­ća ime ovo­ga zem­ljo­pis­nog podru­čja pre­uzi­ma­lo i kao Alja­ška, vje­ro­jat­no pre­ma češkom i slo­vač­kom (u koji­ma se i danas govo­ri Alja­ška). Osim toga, mogu­će je i da govor­ni­ci pre­fe­ri­ra­ju oblik s pala­ta­lom š jer mis­le da je on plod neke gla­sov­ne pro­mje­ne i time više u duhu jezi­ka. Pa ipak, kao što pre­ma ime­ni­ci Sutje­ska tvo­ri­mo pri­djev sutje­ski, ne sutje­ški, i pri­djev pre­ma Alja­ska tre­bao bi gla­si­ti alja­ski.

Ilus­tra­ci­ja: Pixa­bay