Svo i svih

U nas­lo­vu su nave­de­ni dvoj­be­ni obli­ci zamje­ni­ce sav (sva, sve). U stan­dard­no­me jezi­ku oblik svo zapra­vo ne pos­to­ji. On se upo­treb­lja­va u sred­njem rodu umjes­to obli­ka sve, no to nije u skla­du sa stan­dar­di­zi­ra­nim obli­ci­ma. Oblik svo u govo­ru nije rije­dak i veli­kom dije­lu govor­ni­ka „ne zvu­či ruž­no”, no nor­ma osta­je neumo­lji­va i valja je znati.

Svo joj je lice mokro od kiše. > Sve joj je lice mokro od kiše.

Neja­ko tije­lo svo je drh­ta­lo. > Neja­ko tije­lo sve je drhtalo.

Upo­tri­je­bit ću svo svo­je zna­nje. > Upo­tri­je­bit ću sve svo­je znanje.

Dru­ga je pogre­ška upo­tre­ba obli­ka svih u aku­za­ti­vu mno­ži­ne muško­ga roda umjes­to obli­ka sve. Ovak­va je upo­tre­ba rje­đa i karak­te­ris­tič­ni­ja je za pri­mor­ske govore.

Stu­dij je za svih bes­pla­tan. > Stu­dij je za sve besplatan.

Pri­pre­mam izne­na­đe­nje za svih. > Pri­pre­mam izne­na­đe­nje za sve.

Volim vas svih. > Volim vas sve.

JEDNINA

MNOŽINA

muški

sred­nji

žen­ski

muški

sred­nji

žen­ski

N

SAV

SVE (SVO)

SVA

SVI

SVA

SVE

G

sveg(a)

sve

svih, svi­ju

D

svem(u)

svoj

svim(a)

A

sveg(a)

sav

sve

svu

sve

(svih)

sva

sve

V

sav

sve

sva

svi

sva

sve

L

svem(u)

svoj

svim(a)

I

svim(e)

svom

svim(a)