Uboo ili ubo
Muški rod glagolskoga pridjeva radnoga glagola bosti pišemo isključivo bo. Isto je i s glagolskim pridjevima izvedenih glagola: izbo, nabo, podbo, probo, ubo, a ne izboo, naboo, podboo, proboo, uboo.
Glagolski se pridjev radni tvori nastavcima -o, -la, -lo, -li, -le, -la, koji se dodaju infinitivnoj osnovi. Oblik nam je potreban za tvorbu perfekta, pluskvamperfekta, futura drugoga, odnosno kondicionala prvoga i kondicionala drugoga. Najčešće ga ipak upotrebljavamo u perfektu (Ubo me komarac.).
Dakle, glagolski pridjev radni izgleda ovako: sanjati − sanjao, početi − počeo, govoriti − govorio, bućnuti − bućnuo... Prema glagolu bosti osnova je bo-, a nastavak koji dodajemo ‑o, pa bismo trebali dobiti boo. Nije bez logike. Pa ipak, u hrvatskome se jeziku dvostruki samoglasnici na granici morfema stežu (kontrahiraju) te se u pismu ne bilježe, što znači da pišemo isključivo bo.
Općenito su riječi s dvostrukim grafemima u hrvatskome jeziku iznimno rijetke i uglavnom se radi o riječima stranoga podrijetla (antiimperijalist), ali se nađu i primjeri s izvorno našim riječima (crnook).
Bilo kako bilo, glagolski pridjev radni nikada nema udvostručeno zadnje slovo, što znači da prema glagolima bosti, izbosti, nabosti, podbosti, probosti i ubosti ne valja pisati: boo, izboo, naboo, podboo, proboo i uboo, nego treba: bo, izbo, nabo, podbo, probo i ubo.