Hvala lijepa ili hvala lijepo

U hrvat­sko­me stan­dard­nom jezi­ku pri upo­tre­bi izra­za zahval­nos­ti valja se odlu­či­ti za oblik hva­la lijepa (u super­la­ti­vu hva­la naj­ljepša). Riječ je naime o spo­ju ime­ni­ce žen­skog roda (hva­la) i odgo­va­ra­ju­ćeg pri­dje­va (lije­pa). Ono što zbu­nju­je jest polo­žaj pri­dje­va iza ime­ni­ce, što nije uobi­ča­je­no u hrvat­skom jezi­ku, no nije ni pot­pu­no nepoz­na­to (bra­te mili, ženo dra­ga, godi­na Gos­pod­nja, Kar­lo Veli­ki...).

Da je hva­la uis­ti­nu ime­ni­ca žen­skog roda, svje­do­če nam uvri­je­že­ni izra­zi poput: hvale vri­je­dan (kao paž­nje vri­je­dan), puna usta hvale, dati/primiti hvalu.

Dak­le uz ime­ni­cu hva­la valja upo­tri­je­bi­ti pri­djev u istom pade­žu, rodu i bro­ju − lije­pa.

No ako umjes­to ime­ni­ce hva­la upo­tri­je­bi­mo gla­gol zahva­lji­va­ti, uz nje­ga dola­zi pri­log lije­po. (Da se pod­sje­ti­mo osnov­no­škol­sko­ga gra­di­va: uz ime­ni­ce naj­češ­će dola­ze pri­dje­vi, a uz gla­go­le pri­lo­zi. Valja napo­me­nu­ti i da se pre­ma nomi­na­ti­vu jed­ni­ne sred­njeg roda pri­dje­va mogu tvo­ri­ti pri­lo­zi: dobro dije­te dobro uči.) Od pri­dje­va lijep pri­log gla­si lije­po i tako dola­zi­mo do kons­truk­ci­je lije­po zahva­lju­jem ili naj­ljep­še zahva­lju­jem (u super­la­ti­vu).

Dodaj­mo još da uz ime­ni­cu hva­la valja upo­tri­je­bi­ti pri­jed­log na (hva­la na gos­to­prim­s­tvu, hvala na pomo­ći, hva­la na sve­mu).

Ilus­tra­ci­ja: Towfiqu bar­b­hu­iya, Uns­plash