Kožni, kožnat, kožast
I dok se kod pridjeva papirni i papirnat bez većih problema mogla napraviti značenjska podjela, kod pridjeva kožni, kožnat (određeni oblik kožnati) te kožast (kožasti) to je već teže. Jezična literatura ni u prošlosti nije bila jedinstvena u pridavanju značenja ovim pridjevima, a čini se da ni danas ne postoji konsenzus oko toga.
U novije se vrijeme probija značenjska podjela prema kojoj odnosni pridjev kožni znači „koji se odnosi na kožu” (kožna bolest, kožna infekcija, kožni osip, kožna industrija…), dok gradivni pridjev kožnat znači „koji je (načinjen) od kože” (kožnata torba, kožnato sjedalo, kožnato remenje, kožnate rukavice…). Dodaje se katkad i pridjev kožast, sa značenjem „koji je poput kože”. On je u upotrebi vrlo rijedak i više je teorijska mogućnost: kožasta torba mogla bi tako biti torba od umjetne kože.
No kod ove podjele postoje problemi. Najprije, govornici je vrlo slabo prihvaćaju − čini se da u svijesti govornika pridjev kožni ima šire značenje i obuhvaća i navedeno značenje pridjeva kožnat, pa su tako izrazi poput kožna torba bitno češći od kožnata torba. S druge strane, konstrukcije poput kožnata bolest ili kožnata infekcija uopće ne postoje.
Nadalje, čini se da se u medicini (i srodnim znanstvenim područjima) uopće ne upotrebljava pridjev kožnat. Naime ne postoje sintagme poput kožnati nabori, kožnato tkivo ili kožnati zalistak (nego su kožni nabori, kožno tkivo ili kožni zalistak). Znači li to da pridjev kožni ipak znači i „koji se sastoji od kože, koji je od kože”?
Kao što vidimo, ovu se novija podjela može tek dijelom provesti, a i taj se dio u praksi nedovoljno često ostvaruje. (Prije samo desetak godina pridjevu kožni pridavalo se značenje „koji je od kože”, a pridjevu kožnat „koji je poput kože”!) Hoće li ova nova podjela uistinu zaživjeti ili će pridjev kožni potpuno zamijeniti pridjev kožnat, kao što se sada čini, saznat ćemo tek u budućnosti.
Valja razumjeti da se norma u ovakvim slučajevima nalazi u prilično nezavidnoj situaciji. S jedne strane postoji potreba da se značenja jednoznačno i nedvosmisleno razdvoje, a opet se čini da je takvu podjelu nemoguće u potpunosti provesti. Povrh toga, govornici ne prihvaćaju olako nove prijedloge, što je i razumljivo s obzirom na to da se u našem jeziku neprestano nešto mijenja, a sustav je unatoč tomu prilično neuređen.
Ilustracija: Konstantin Evdokimov, Unsplash