Znate li što je „kingleski jezik”?
„Kingleski”, prema engleskom Chinglish, zapravo nije jezik u pravom smislu riječi. To je kolokvijalni naziv za kineske prijevode na engleski jezik koji su vrlo... „zabavni”. Nije uvijek riječ o lošim i nestručnim prijevodima, to su i prijevodi iz kojih su jasno vidljive kulturne razlike: tako je primjerice u Pekingu postojala „anusna” bolnica, koja je prije održavanja Olimpijskih igara preimenovana u proktološku. Dakle pri prevođenju s kineskog jezika potrebna je prevoditeljska umješnost i poznavanje obiju kultura, što elektronički alati za automatsko prevođenje još ne mogu ponuditi. Naravno, procesu prevođenja sigurno ne pomaže ni činjenica da ova dva jezika pripadaju potpuno različitim jezičnim porodicama: engleski indoeuropskoj, a kineski kinesko-tibetskoj.
No kako je uopće došlo do tolike količine „zabavnih” prijevoda?
Uspavani se div odavno probudio i postao jednim od najvažnijih gospodarskih čimbenika u svijetu. Kina se otvorila svijetu ne samo kroz industriju i trgovinu nego i kroz turizam – bilo poslom bilo zabavom, u Kinu dolazi sve više ljudi. Kineske su vlasti provodile čitave kampanje dodavanja engleskih prijevoda na što je moguće više javnih natpisa, potičući time i Kineze iz privatnog sektora da se pridruže prevođenju.
Unatoč nesumnjivo dobroj namjeri, vjerojatno nitko nije očekivao ovakve rezultate (rezultate koji su stvorili „kingleski jezik”).
No nakon što nas je nekoliko godina zabavljao, „kingleskom jeziku” zaprijetila je prva veća opasnost od izumiranja. Naime kineski se grad Šendžen (Shenzhen) odlučio na oštro obračunavanje s neadekvatnim prijevodima na engleski jezik. Šendženski gradski oci tako pozivaju svakoga tko naiđe na neodgovarajući prijevod na dvojezičnom javnom natpisu da ga snimi i pošalje elektroničkom poštom na ispravak. Da su uistinu ozbiljni u provedbi ove namjere svjedoči i činjenica da su otvorili i posebnu telefonsku liniju na kojoj se može prijaviti netočan prijevod. Naravno, pripremljene su i nagrade za one najangažiranije.
Je li ovo početak kraja „kingleskog jezika”, teško je reći. Nijemac Oliver Radtke, vjerojatno najpoznatiji promicatelj zabavnih kinesko-engleskih prijevoda, pretpostavlja da će nas, i kad se uklone smiješni prijevodi s javnih natpisa, prijevodi u privatnom sektoru još neko vrijeme zabavljati, kao primjerice prijevodi u restoranima ili malim privatnim trgovinama. Naravno, dok ne stasaju mlade generacije Kineza koji će govoriti engleski. Doduše, ne bismo se čudili ni da Kinezi otkriju šarm ovakvih prijevoda i ostave ih kao svojevrsnu turističku atrakciju.