Materinski, materinji ili maternji

Pri­djev mate­rin­ski u hrvat­skom se stan­dard­nom jezi­ku sma­tra naj­bo­ljim izbo­rom: naj­češ­ći je u upo­tre­bi, a naši ga rječ­ni­ci dono­se još od prve polo­vi­ce 18. sto­lje­ća. Nas­tao je doda­va­njem sufik­sa ‑inski ime­ni­ci mater − na sli­čan način kao što su nas­ta­li i pri­dje­vi maće­hin­ski, očin­ski, ses­trin­ski...

Pri­djev mate­ri­nji tako­đer se sma­tra dobrim, ipak, on je stil­ski obi­lje­že­ni­ji jer je tvor­ba sufik­som ‑inji u hrvat­sko­me zapra­vo vrlo rijet­ka; pri­sut­na je pri­mje­ri­ce u pri­dje­va dje­ti­nji, oči­nji, osi­nji ili pče­li­nji. Ovaj se pri­djev upo­treb­lja­va rje­đe od pri­dje­va mate­rin­ski.

Pri­djev mater­nji ne pri­pa­da hrvat­sko­me stan­dard­nom jeziku.

Slič­no kao i kod dvoj­be izme­đu pri­dje­va jesen­ski i jese­nji, mogli bismo zaklju­či­ti da se u stan­dard­nom jezi­ku sta­no­vi­ta pred­nost daje češ­ćem i zna­čenj­ski neutral­nom obli­ku, a time i izra­zi­ma mate­rin­ski jezik, mate­rin­ska lju­bav, mate­rin­ska riječ… Među­tim, u stil­ski obi­lje­že­nom diskur­su sasvim je dobro upo­tri­je­bi­ti i oblik mate­ri­nji.

Ilus­tra­ci­ja: Fabio Tri­fo­ni, Flickr